Marić Šime
Biografija
Šime Marić rođen je 1955. godine u Vukšiću, općina Benkovac. Dugo godina živio je u Zadru, potom putuje Europom. Kraće vrijeme živio je i radio u Francuskoj i Švicarskoj, a 1985. definitivno se vraća u tadašnju Jugoslaviju , odnosno u Zagreb. Oženjen je i otac troje djece. Nakon dolaska u Zagreb počinje faza njegovog plodnog stvaralaštva. Po vokaciji je pjesnik, esejist, romanopisac, filozof i kolumnist. Povremeno piše i aforizme, a neke od njih prvi put objavljuje u ovoj knjizi. Po svom specifičnom djelovanju i načinu književnog rada široj javnosti ubrzo postaje poznat kao oštri zagovornik potlačenih i obespravljenih, onih koji su iz postkomunističkog prijelaza u sumnjivi neoliberalni kapitalizam ostali na margini elementarnog opstanka, tj. u borbi za golo preživljavanje. Drugim riječima, moglo bi ga slobodno zvati modernim Don Quioteom kada bi ga smjestili u pesimistični fundus novih previranja gdje surovi kapitalizam drobi sve ispred sebe, ili nešto optimističnije – duhovni Che Guevara. U tom i takvom obliku sadržajnosti nerijetko se pojavljuje s mnoštvom radio-drama tematski upriličenih po cijeloj Hrvatskoj.
Bibliografija
Kao što je već rečeno, veliki je kritičar nepravdi i klasnih razlika o čemu je pisao kolumne u hrvatskim tjednicima, nastupao i progovarao u pisanim i elektroničkim medijima. Novije pjesme objavljuje u časopisima >Republika<, >Forum< i >Quorum<. Do sada je objavio 5 zbirki pjesama, zbirku odabranih pjesama (dvojezično, hrvatski i francuski) te jednu knjigu eseja.
Bibliografija:
>Uglazbljene vode<, Zadar, 1986
>Prah i vode<, Zagreb, 1989.
>Prekoračivost visina<, Zagreb, 1991.
>Luciferski fair play<, Zagreb, 1993.
>Bogatstvo umova<, Zagreb, 2003.
U pripremi mu je knjiga novela pod naslovom >Razgovor s povijesnim duhovima<.
Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Izbori iz djela
istinom protiv njih
istinom protiv svih
protiv omraženih njih
protiv nasilne energije
erekcije i topa
protiv ratničkog boga
i oštrog krvničkog roga
protiv nasilne smrti
i nevine suze
što je neprijatelj uze
u mojoj zemlji
optužena istina
ti prirodna ljepoto
na dalekom horizontu
tvoja se zrcali dobrota
razgolićena i čista
k’o optužena istina
koja čeka pravdu
u nekom drugom vremenu
pravednici
ima ih i danas
između redova
u gradovima
selima
i poljima
vidljivi su
opipiljivi
i nenametljivi
žive skromno i plemenito
i svijet postoji zbog njih
prekoračivost visinâ
popeti se na visine
i one najviše
nije nimalo teško
ako se na vrijeme spozna
da niti visina nije baš
neprekoračiva
putovanje
putujem noću
po seoskim idiličnim krovovima
nepoznatih svjetova
pomalo nemoćan
a silan u duši
po eskimskim zamrznutim tragovima
po njujorškim getima
pariškim metroima
po londonskim monolitnim bulevarima
po okupiranom rodnom Vukšiću
putujem
čas star
čas mlad
ovisno kroz koju zemlju prolazim
putujem morem
vjetrom i olujom
po mističnim svetim planinama
i pitomim rodnim nizinama
obnažen i ganut
čovjekom i nebom
putujem svijetom
i vidim dobro i zlo
rođen da lutam
rođen sam da lutam
da snosim posljedice
vjetra koprive i kiše
da širim ruke
slutim gledam i plutam
svjetlo
gle
kako je suho sve oko nas
a mi hoćemo paliti vatre
kako bi nadomjestak naših potomaka sijao svjetlom prošlosti
ugasite svjetla
ugasite ta svjetla
što su usmjerena
u oči istine i pravde
ugasite reflektore
i sve ono što umjetno svijetli
sve osim
sunca
mjeseca
zvijezda
osim života