Semenjuk Kristina
Biografija
KRISTINA SEMENJUK rođena je 25. kolovoza 1964. godine u Novskoj gdje je proživjela sretno djetinjstvo i slobodu s izuzetkom od nekoliko godina boravka u Zagrebu. Naime, osnovnu školu završila je u Novskoj, a srednju farmaceutsku školu u Zagrebu gdje se istaknula pišući pjesme i literaturne uratke. Fakultet je morala prekinuti zbog gubitka vida uslijed čega je svugdje u svijetu nastojala zaustaviti progresiju bolesti. Međutim vid je repidno odlazio pa se po umirovljenju posve posvećuje pisanju.
Ogranak Matice Hrvatske u Novskoj prepoznaje njen rad i objavljuje joj šest knjiga poezije:
2002. godine – „BISERJE TAME“
2005. godine – „PIŠEM SVJETLOŠĆU“
2007. godine – „I MOGU SRCEM VIDJETI“
2009. godine – „UNUTARNJA ZVONA“
2012. godine – „TKO MI JE UKRAO SUNCE“
2016. godine – „GRLIM SVOGA ANĐELA“.
Kao članica Hrvatske knjižnice za slijepe sve su joj knjige snimljene na CD i tiskane na brajici.
Dobila je nagradu za literarno stvaralaštvo slijepih u poeziji i posebno priznanje na festivalu ljubavne poezije „Zvonimir Golub“ u Koprivnici.
Pjesme su objavljivane u renomiranim časopisima kao i u časopisima za slijepe. Uvrštene su u zavičajnoj čitanci „Istine srca“ i u brojnim antologijama.
Veliko priznanje dobila je 2006. godine primitkom u DHK.
U pisanju spoznaje radost, a knjige su snovi koje živi.
Izbori iz djela
SVI MOJI STIHOVI TEBE ČEKAJU
Poželjeh napisati pjesmu
samo se dvoumim
hoću li osjećaje sročiti u nekoliko redaka
ili ću bojama čežnje u paleti očekivanja
neznanim tobom
kao kupolu i zidove hrama ljubavi
oslikati svoju poemu?
Ne znam kako bih počela – da se ne iznenadiš
i da bez imalo sumnje povjeruješ istini u alegorijama
poetskog otkrivanja.
Svi moji stihovi tebe čekaju!
ISUSE
Blagoslovi me neutješnu, zamišljenu
ozračujućom milošću
kao položenom rukom na glavu janjeta
čije srce otkucajima
moli
ime tvoje presveto.
Blagoslovi me poput brižnih pastira
koje si prigrlio za svoga rođenja da iz jaslica ljubavi
u mirisu slame
poniknem
i sama
imenom tvojim presvetim.
KR KRUNICA OD STIHOVA
Skrutnute kapljice Sunca nanizane u krunicu.
Započeh moliti,
ali
ne slikama molitvi, nego poredbama i metonimijama
kojima zorno označih
svaku pojedinu kaplju
kruničastog
slapa
u svojim rukama.
„U početku bijaše riječ“
I ja se danas iznova pretočih u riječi,
u atribute pobožnosti,
u personifikacije
uzdaha
kao
povjerljivog
razgovora
Križa i poezije.
Metafore jedne kaplje ostavih za
Amen
kao poantu na završetku pjesme
čijim ću stihom sutra
započeti
moliti
krunicu
druge pjesme.
IGRA ANĐELA
Zlatni prah otajstva nad oltarom
uznemirili su anđeli
koje ćutim klečeći u odjeku prazne crkve.
Samo anđeli i ja
izgovaramo naizmjenično moje stihove
Božjim dahom osnažene među psalmima
Starog zavjeta.
I pjevamo tihano prateći orgulje duše
radosne i predane
raspjevanoj igri anđela sred moje kupole.
NISI PROČITAO
Kiša ili snijeg padali su netom sa svoda osjećaja
jer nisi ni pogledao, ni pročitao
pjesmu o ljubavi.
Duga je duga pjesma i razmočila se dok sam ti je pružala
neuvezanu u knjigu
tako da je sama pretočila granicu papira i kapi
da bi ti bila bliža.
Kiša ili snijeg smočili su ti lice kao kapi ili pahulje
moje pjesme koju ćeš obrisati
pa ni s papira razmočenog, ni s pahulja obrisanih
više je nećemo
čitati.
ISUSE
Blagoslovi me neutješnu, zamišljenu
ozračujućom milošću
kao položenom rukom na glavu janjeta
čije srce otkucajima
moli
ime tvoje presveto.
Blagoslovi me poput brižnih pastira
koje si prigrlio za svoga rođenja da iz jaslica ljubavi
u mirisu slame
poniknem
i sama
imenom tvojim presvetim.