Peruzović Hrvoje Marko
Biografija
Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera. Studijski je boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Izlagao je na šezdesetak samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i brojna djela sakralne tematike (mozaik, križni put, vitraji), likovno uredio i ilustrirao nekoliko knjiga, kataloga i monografija. Osim likovnog, već se duži niz godina bavi i književnim stvaralaštvom. Piše poeziju, kratku prozu, likovne eseje i aforizme. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio zbirku pjesama „Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)“ u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme su mu objavljivane u tiskanim časopisima (Artikulacije, Riječi), dnevnim novinama, kao i na brojnim internetskim književnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nastupao u književnim emisijama Hrvatskog radija i bio sudionik književnih festivala. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
Izbori iz djela
POZDRAV
Pozdravljam svu djecu ustaša i partizana
braću i sestre s obje strane bodljikave žice
samozvane štovaoce Presvete Majke Istine
pozdravljam sve vjernike i nevjernike
bez obzira na vrstu i dubinu njihove sumnje
bez obzira na snagu njihovog mističnog iskustva
pozdravljam sve one koji su sigurni
u ono što osjećaju misle i rade
kao i one malo manje sigurne ili
potpuno nesigurne i izgubljene
pozdravljam sve razočarane žene
koje nisu uspjele pronaći istinsku ljubav
i sve nikad odrasle muškarce
koji se nisu uspjeli adekvatno oteti od majke
svu djecu koja sjede pred osvjetljenim zaslonima
svu starčad koja kunja u naslonjačima
i prebire prstima po krunici preostalih sjećanja
čiji se savjeti nisu uspjeli primiti
pozdravljam sve lijeve desne i središnje
ljevoruke desnoruke i zloguke
sve anonimne utjerivače pravde
ljubitelje dobrog vina i eteričnih biljaka
pozdravljam sve teologe i marksiste
poklonike televizijskih serija
vlasnike kućnih ljubimaca
sve slobodno misleće intelektualce
i nepravedno zatočene domaćice
ovisnike o kavi cigaretama i svemu drugom
one na listama za odstrel
sve pokradene obespravljene i bolesne
vozače bicikliste pješake pjevače i trubadure
one nacionalno osviještene
kao i one neosvještene
one koji su se snašli i one koji nisu
sve ustreptale nesigurne i zagubljene
bez obzira na spol rod narod i izrod
bez obzira na imovinsko stanje
i svaku vrstu životnog opredjeljenja
želim reći samo nekoliko stvari
činjenica da čitate ovu pjesmu
dolijeva još nešto ulja
na slabašnu vatru nade
prijeteća hrpa neopranog veša
raste iz dana u dan
filozofsko otkrivanje tople vodice
šuć muć pa prolij zgodno je
zbog toga što je tako puno ugodnije
ispirati usta jer manje trnu zubi
najavljujem stoga još jedno alkemijsko vjenčanje
pa recite napokon ono što imate za reći
jednostavno onako kako je to Wittgenstein zapisao
ili o onome o čemu ne možete govoriti
pjevajte zauvijek