Slivar Senka
Biografija
Senka Slivar rođena je u Hercegovcu, općina Garešnica, Moslavina, 10.12.1962. godine.
Djetinjstvo je provela u Moslavini i Hrvatskom zagorju. Nakon završene Srednje medicinske škole u Bjelovaru, diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1987. Specijalistica je (od 1997.) i primarijus (2011.) fizikalne medicine i rehabilitacije. 2010. postaje doktoricom znanosti. Završila je Master studij pri Fakultetu za sport i turizam u Novom Sadu (2007.).
Radila je u Domu zdravlja Garešnica, jedno je desetljeće živjela i u Kutini. Od 1993. radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik (Toplice Lipik) gdje je pročelnica. Autorica je i koautorica brojnih stručnih i znanstvenih radova iz područja balneologije, kineziološke rehabilitacije i neurorehabilitacije oboljelih od multiple skleroze.
Članica je stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu te prirodne ljekovite činitelje i lječilišnu medicinu. Kroz svoj rad u rehabilitaciji njeguje multidisciplinarnost, holistički pristup, podržava primjenu prirodnih ljekovitih činitelja (balneohidroterapije), energetsku medicinu, zagovornik je poetske terapije.
Aktualna voditeljica i aktivni sudionik od I.-X. znanstveno-stručnog Balneološkog skupa „Dr Ivan Šreter“ u Lipiku. Recenzentica stručnih časopisa.
Rekreativno se bavi aerobnim aktivnostima u prirodi. Živi u Pakracu. Majka.
BIBLIOFRAFIJA
Objavila je pet samostalnih knjiga poezije:
2014. Eros u jutarnjim vrtovima, vlastita naklada;
2015. Zlatovez ljubavi, vlastita naklada;
2019. Čipkasta oaza sna, nakladnik Hrvatska udruga za neurorehabilitaciju i restauracijsku neurologiju;
2019. Kantice u pijesku, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Garešnici;
2022. Buket od kopriva, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Garešnici.
Senkina poezija je uvrštena u e-Antologiju Hrvatske ljubavne lirike IX.-XXI. stoljeća po izboru Ane Horvat, u XIX. Kolu objavljena je njezina e-knjiga Bol za koju se vrijedi dati.
Pjesme su joj objavljene u časopisu Riječi (1/2, 2022.), Alternator (3/4, 2022.), Forum (1-3, 2024.), raznim zbornicima i zajedničkim zbirkama.
Dobitnica je priznanja „Književni pleter“ Sisačko-moslavačke županije za najbolje poetsko ostvarenje 2019. u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ.
Dobitnica Sisačke poetske putovnice za 2019. godinu, udruge SUPAUK.
Prvonagrađena za kratku priču – svjedočanstvo žene u Domovinskom ratu „Žena u crvenoj haljini“, na natječaju Palijativnog tima LiPa “Žena – braniteljica u ratu i miru“, 2022.
Članica je Matice hrvatske Ogranak u Garešnici, Hrvatskog sabora kulture, Udruge amaterskih slikara i pisaca Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ iz Požege, Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture (SUPAUK), Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva.
Izbor iz djela
Pitali su me kako zamišljam pjesnika
Definirala sam pjesnika
kao onoga koji znade cijepati drva.
Za mene je to uzvišen akt.
Moći veliku cjepanicu
pretvoriti u treščicu,
treščicu u vatru,
vatru u mogućnost
da se mrzlo jutro pretvori u toplinu,
ovije ponjavom,
pa uz čaj
soba zamiriše na jabuke,
a stopalo žene klizne na pod
bosonogo.
I stane na naušnicu.
Noćna ptica
Imaš lijep krevet u svojoj sobi
i veliko okno u prizemlju.
Mogu te cijele noći gledati kroz prozor
dok bdiješ
i oko dva ti nježno
kvrcnuti po staklu
tek toliko da digneš glavu
i osluhneš.
Pomislit ćeš da se ptica zaplela u šaš,
šašava ptica,
u gluho doba noći
izići ćeš van.
Ako ne zažmirim, izdat će me oči.
Ako zažmirim,
neću vidjeti da stojiš ispred mene.
Leći ću na zemlju
i pokriti se kosom.
Neću biti kriva
jer ću se praviti da spavam.
Noći
Postoje noći tamne kao ugljen
skrivenog mjeseca
bez treptaja zvijezda
stopala zagrljenih tijelom psa
Uzbibane noći u trbuhu lađe
glasne od glasova pjesme iz daljine
omamljene grožđem hmeljom i travama
Noći u kojima prazne postelje mijauču
kao mačke u veljači
Postoje i one druge noći
noći zapaljene munjama
što haraju nebom
U takvoj
pošla sam s Hrabrim na rijeku
namočila haljinu
Jahačica
Noćas sam zajahala zvijezdu,
spustila glavu na snažni vrat,
ukopala prste u grivu.
Dok letimo nebom dubokim
razgrćući sjajne nabore,
raspršuju se divlje boje kao vatromet,
vrtoglavo padaju zvijezde repatice
i mi za njima u bezdane.
Prelila se prepuna čaša vode s neba.
Piješ me željan,
proždireš
kao datulju s libanonske obale.
Dragocjena sam noćas ja, kap sladora,
neobuzdana jahačica nebeska.
Nosim grimizno-crveni pečat
na koži bedara.
Tragovi bijesnih ugriza po meni,
crvene se
posvuda.
Prapočetak
Kada zadovoljiš
sve svoje strasti
kada ih isprobaš sve
vratit ćeš se
na prapočetak
uz vatru
i ognjište
Nisam ni ja tebe čekala
Među tuđa bedra
kose uplitala
tresla se
i jecala
No
Postoji bol
za koju se vrijedi dati