Da li postojimo izvan jezika?
Gdje žive svi ljudi, stvari i osjećanja koja nemaju ime? Kad je Bog Adema poučio imenima svih stvari
Halil je značilo jedno – prijatelj.
Nije dugo trebalo da otkrijemo smisao Koji se krio iza njegovog imena
Ličnosti i sudbine.
Poštenje, iskrenost, hrabrost. Malo darova s drugoga svijeta Dovoljno nade da se preživi ovaj. Halil je znak i metafora
Svih dobrih ljudi u našim životima.
Onih pred kojima još jedino možeš postojati
Jer pred njima možeš pokazati sve nijanse svoga bića Ranjivost i slabost.
A biti siguran i spokojan. Halil bi kazao
To je kriterij za razvrstavanje
Budi šta jesi i pokaži i ono što te boli
Ti si i tvoji strahovi, strepnje, kompleksi
Rane, ožiljci, zarasli i otvoreni
Kao što si i tvoj osmijeh, vedrina, nada. Ako prodube rane – ni oni ne postoje.
Ne oduzimaju ti ništa niti ti mogu nešto dati. Kad nisi proračunao
Svejedno je ko te i koliko pokušava zakinuti. Halil je prijatelj koji voli.
On je strog i nemilosrdno iskren.
Njegove riječi nisu upakovane u celofan sladunjavosti. Poseban je baš zato što ne zna da jeste.
On ne zna nositi oklop oholosti, nadmenosti i prestiža. Kao sve lijepo i dobro
On je jednostavan i prost. Čitljiv i razumljiv.
Ne folira
Ne kalkuliše Ne smišlja.
On samo postoji
Kao dokaz Božje milosti Kao nada u dobro
U ljubav
U spas.
Republika 1-2, 2025.
Naručite ovo izdanje:
Izdanje: Amela Delić: Još jedna riječ o prijatelju