Krpina Drago

    Krpina Drago

    Biografija

    Drago Krpina rođen je 12. listopada, 1960. god. u mjestu Radošinovcu, kod Benkovca. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Stankovcima  a srednju u Puli i Zadru.Studirao je hrvatski jezik i književnost n Filozofskom fakultetu u Zadru a potom na Učiteljskoj akademiji u Gospiću i Zagrebu, gdje je i diplomirao. Neko vrijeme bavio se amaterskim kazalištem nastupajući na različitim smotrama kazališnih amatera. Posebno je bila zapažena njegova scenska interpretacije poezije Sergeja Jesenjina. Do 1990. radio je kao učitelj, najprije u područnoj školi Miholjec kod Križevaca a zatim u više mjesta u okolici Biograda. Od 1990. do 2003. bio je  zastupnik je u Hrvatskom saboru a od 1995. do 2000. savjetnik Predsjednika republike. Stihove je počeo objavljivati u studentsko doba. Pjesme su mu tiskane u različitim časopisima. Prvu zbirku poezije, Čempresi i druge stvari objavio je 2004. godine. Zbirku poezije Predjesenja melankolija objavio je 2007. U književnim časopisima “Republika” i “Zadarska smotra” objavljene su mu pripovijetke.


     

    Bibliografija

    OLUJNE GODINE, Hrvatski informativni centar, 1996.
    UZROCI PORAZA, Naklada Levak, 2000.
    ČEMPRESI I DRUGE STVARI, Matica hrvatska Zadar, 2004.
    TIRANIJA KAMELEONA, Hrvatski informativni centar,2007.
    PREDJESENJA MELANKOLIJA,  Alfa, 2012.

    Izbori iz djela


    ČEMPRESI

    Vi rastete danomice,
    sporo ali ustrajno.
    Vi ničete  i rastete
    iz korijenja
    što prepliće se gusto
    s kostima
    bliskih i dalekih,
    znanih i neznanih
    mojih predaka.
    Vašim deblima visokim
    i krhkim granama
    kolaju neispunjene čežnje,
    snovi i molitve
    Josine, Šimine, Matine …
    i, od lani, oca mi  Nike.
    Ma kako
    prostor me odnio daleko,
    ma kako
    otrglo me vrijeme,
    u vašim krošnjama,
    tugaljive i tihe,
    slušam priče,
    molitve i pjesme
    svih onih dragih
    koji više ne hode
    pod suncem.
    Živi,
    od davnih dana,
    lišćem vašim kite
    božićne svijeće
    jer u njemu
    njihovi mrtvi žive.
    Kraj zvonika Svetog Ante,
    vi rastete danomice,
    sporo ali ustrajno.
    Vršcima svojih krošnji
    prenosite tihi šapat
    sa Zemlje na Nebo
    i s Neba na Zemlju.
    Kad počinem i sam
    među svoje mrtve,
    moje ruke s vašim
    preplest će se žiljem
    i rast’  ćemo skupa
    u novom životu.

    *Iz zbirke Čempresi i druge stvari

     

    SLIKA KRIZMANICA

    Mnoštvo bijelih haljina!
    Radost vedrih osmijeha!

    A sutra?

    Tuga sjetnih uzdaha.
    Mnoštvo crnih marama.


    *Iz zbirke Čempresi i druge stvari
     

    PREDJESENJA MELANKOLIJA

    Iz vlažne omaglice rujanskog zorja 
    promalja izblijedjela slika ljeta.
    Čelom naslonjen 
    na staklo južnog prozora, 
    osluškujem, u daljini, 
    topot skorih teških kiša.
    Melankolija predjesenja, 
    od nekud već znana,
    kao tamjan crkvene lađe, 
    oplahuje svaku misao
    i obeshrabruje napor da se krene 
    u nejasne pothvate
    još jednog dana

    *Iz zbirke Predjesenja melankolija

     

    MASLINE, MOJE MASLINE

    Masline, moje masline!
    Dok zemljom toplom
    živodajnom
    zagrćem krhko vaše korijenje
    i vaše mladice tanke
    ustremljujem  u okomicu,
    ravno prema nebu,
    razmišljam o tomu
    kako neće proći dugo
    i vi ćete me nadvisiti,
    nadrasti, nadjačati.

    Prkoseći studeni, žegi, vjetru kiši…,
    vi ćete, danomice,
    rasti k suncu
    i vaše će korošnje bujati
     na sve četiri strane svijeta.

    A ja …

    Ja ću, jednako ustrajno,
    motreći vas,
    dan za danom,
    ponosan,
    i s ponešto nemira u srcu,
    prigibati se i rasti
    prema zemlji.
    I neću se umoriti, 
    evo vam moje riječi,
    sve dok  mi ruke 
    sasvim ne srastu
    s neuništivim 
    vašim  korijenjem.

    *Iz zbirke Predjesenja melankolija 

     

    MOLITVA ZA OBIČNE DANE

    Bože, koji jesi,
    na zemlji i nebesi
    običnih dana daj mi!

    Dana daj mi
    u kojima trublje ne čuju se
    i jurišne zublje ne dižu se!

    Bože, običnih dana daj mi!

    Dokolice daj  mi
    da u miru, bez otkucaja sata,
    slušam tišinu maslinika!

    Daj  da daleko od sajmišta
    i ljudi u vječitoj žurbi
    počinem u sjeni seoskog zvonika!

    Bože, običnih dana daj mi!

    Daj mi da, kao nekad dok bijah dijete,
    ležeći nauznak u dozrelu žitu,
    pogledom tražim prve upaljene zvijezde!

    Bože, koji jesi,
    na zemlji i nebesi,
    običnih dana,
    sasvim običnih dana daj mi!

    *Iz zbirke Predjesenja melankolija