Hižman Snežana
Biografija
Snežana Hižman rođena je 15. kolovoza 1960. u Prelogu, u kojem provodi djetinjstvo i pohađa osnovnu školu. Školovanje nastavlja u Srednjoškolskom centru u Čakovcu, a u Varaždinu studira kao izvanredni student na Fakultetu organizacije i informatike.
Potakla je 2006. osnivanje Književnog kruga Prelog i bila prva njegova predsjednica. Za dugogodišnju kulturnu djelatnost dobila je 2009. Plaketu grada Preloga. Na književnom natječaju Hrvatskog sabora kulture 2014. dobitnica je najviše godišnje nagrade za dijalektalno pjesništvo – Plaketu Mihovil Pavlek Miškina. Od 2010. bavi se uspješno i dramskim stvaralaštvom, pišući komedije na preloškoj kajkavštini, za što je pohvaljena i nagrađena: Na Festivalu kazališnih amatera Međimurja 2011. pohvaljena je za tekst predstave Koritari, četiri godine kasnije 2015. na istom Festivalu nagrađena je za najbolji dramski tekst Domaći češnjak i njegov stranjski brat. Istoimena predstava, rađena po spomenutom nagrađenom predlošku, osvojila je na nacionalnom 55. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera, održanom 2015. u Pazinu i Vodicama, Nagradu za inventivnost. Deset pjesama, napisanih preloškom kajkavštinom uglazbljeno je i izvedeno na međimurskim festivalima Kre Mure i Drave, te snimljeno na nosačima zvuka (CD).
Bibliografija
Stihozbirke objavljene na književnom standardu:
Pozdrav svjetlosti, Varaždin 2004., Slike bez papira, Čakovec 2005.,
Ostaci strugotine, Pretetinec 2006., Čovjek ili duh, Pretetinec, 2007.
Stihozbirka objavljena na preloškoj kajkavštini:
Kufer za zvezde, Pretetinec 2009.
Knjige proza objavljene na preloškoj kajkavštini:
Krovek zlati, Pretetinec 2010., Grozdek , Pretetinec 2013.
Svoje radove objavljuje u skupnim književnim edicijama:
Zborniku književnih i likovnih radova hrvatskih zavičajnih stvaralaca u Zagrebu
Zborniku suvremenog kajkavskog pjesništva u Zelini, Zborniku kajkavske lirike u Krapini, Zborniku recitala ljubavne poezije Željka Boc u Mariji Bistrici, Zborniku Kajkavski kolendar u Čakovcu i Zborniku Književnog kruga Prelog.
Izbori iz djela
Herbija
Klafer sim, klafter tam
meter sim, meter tam.
No, ran meter nej smel biti važen
neti vam, neti pak nam.
Privoščimo si lepo reč,
mesta prosim, draga rodbina.
Nebo je ofčas naša karta
išče ne tre gosta slina.
Nabira tožno popolne
se vekšu vručinu v kup.
Drveni Jezušek roke je reširil
a joči rodbine stiščeju se skup.
Rova se po gruntu
vrane su išče po plotu
važeju se i tenki živci
stružeju gladne sile.
Klafter sim, klafter tam
meter sim, meter tam.
No, ran meter nej smel biti važen
neti vam, neti pak nam.
Međimurje svetli
Toga dneva, Bog je zabral Međimurje
i pošterkanoga stolnjaka prestral
svetek je plesal vu veselju
ajngeli su spunili sakomu po janu želju.
Se kaplje vode brana na Dravi je pobrala
zasvetlila je saka noga
štera je na Međimurje stala,
a ono je namegnulo i reklo:
sreča je pri meni, sreča je tu pri meni.
Legla sam se v postelju od sreče
a mefki vetrek je preletel
i lasi mi složil za spati.
Međimurje je najslajše senjati.
Svetli falačec zemlje sobom nosim
štimam se z njim i da sam budna i da spim.
Međimurje moje, sreča je pri tebi
svetli dalje tu na Zemlji
i nej zabiti zasvetliti i na Nebi.
Predekovanje
Kam su zginuli hrošči
kaj lasima nesu dali mira
kam su zginule kriesnice zglancane
štere smo v kmici skrivali v šaki
nega na gruntu zdenca
net jakerlina spred pelnice
vruhnuli su se kočak i koci
a tepka hruška posušila.
Ničesa nega, neti cajta
toga sega se zmišljuvati.
Presušam
Modri kredenec v kuhnji
sakojačka duha
vriščiju kipeci
zakeljeni po njem
v kištri se skrivlje
skrajec kuruznoga kruha.
Zofkraj struže vedrica z vodom
šeroki ror se piga, kadi zidana peč
pikeča je stolica z naslonjačom
po vdile se pomekuje stol
vuti stari kuhnji, ničesa več.
Ftegnem išče spehati
zacajhati z klajbesom
cajte štere presušam
pak je nazaj pospravim
tam kam spadaju.
Poslušam. Fčuhnuli su.