U petak 4. studenoga u 18 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, bit će predstavljena zbirka poezije „Mir utrobe i neki promišljaji“ Željka Božića, objavljena u izdanju Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika. Riječ je o četvrtoj zbirci u biblioteci Anđelko Novaković, koja okuplja laureate istoimene pjesničke nagrade.
O zbirci će govoriti Ervin Jahić, urednica Dobrila Zvonarek i sam autor, a predstavljanje je dio programa Mjeseca hrvatske knjige 2022.
Nagradu Anđelko Novaković Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dodjeljivala je od 2014. do 2017. godine s namjerom poticanja pjesničkoga stvaralaštva mladih, a u spomen na hrvatskoga književnika, esejista i književnoga kritičara Anđelka Novakovića, dugogodišnjega dopredsjednika Društva hrvatskih književnika i djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zahvaljujući ovoj nagradi, u Biblioteci Anđelko Novaković objavljene su pjesničke zbirke „Moja pjesma/Mein Gedicht“ Frančeske Liebmann (2015.), „Ptica na ušću smoga“ Marine Katinić (2016.), „Paralaksa“ Ivane Čagalj (2017.) i „Mir utrobe i neki promišljaji“ Željka Božića (2019.).
Posebnu vrijednost pjesničke zbirke „Mir utrobe i neki promišljaji“ čini grafika „Grad“ akademske slikarice i grafičarke Zdenke Pozaić, koja se nalazi u prvih 25 primjeraka knjige, a čiji je detalj pronašao mjesto i na koricama ovoga izdanja.
Željko Božić nije pjesnik emocije, već pjesnik promišljanja i raščlanjivanja. Protkana referencijama na filozofiju, sociologiju, književnost, povijest, religiju, njegova poezija priziva pedantnoga i strpljivoga čitatelja, spremnoga uhvatiti se u koštac sa složenim, slojevitim pjesničkim jezikom, kojemu je u podlozi izgrađen svjetonazor, a na planu izraza rasplesana heterogenost.
Dobrila Zvonarek
Osobita poetska dojmljivost ovih pjesama upravo i proizlazi iz stalne napetosti između „objektivnosti“ filozofema s jedne strane i uzburkane afektivnosti izražene antitetičkom i metaforičkom slikovitošću s druge strane. Sve je to pak objedinjeno nastojanjem da se mudroslovnim diskursom iznađu i neke opservacije i zaključci o tome kako lirski subjekt ili pjesmovna svijest vide svijet i ljudsku egzistenciju unutar njega. Dodatnu „aromu“ pa tako i vrijednost tim pjesmama daje također prisutna poetska maštovitost koja se sposobna na svjež i neobičan način suočiti s krajnjim egzistencijalnim i ontološkim pitanjima.
Davor Šalat