DIMNJACI
Zagrljaj u dimu nestaje
Usiljeni smijeh udara u stijenke
Žila
Ruši pločice
Drobi stanice
Slijepljene guta dimnjak
Čađ ne odolijeva
Da ne zaprlja bjelinu ruku,
Taloži crnilo
Zgušnjava ga
Sve je puno dimnjaka
Na automobilima
Brodovima
Kućama koži žilama
Drveću biljkama
Tvojim rukama
Čađ se širi
Zauzima tuđi teritorij
Prisvaja
Za slučajno uletjelu pticu
Nema spasa
Odražava na nebu
Snagu gutanja svemira
Vije kratko plahte oblaka,
Kriju duše
Izgorjelih djevojčica.
Posljednji ostaci živog ognja
putuju na svoje mjesto,
Dimnjaci ostaju na ispraćaju
Svake smrti
Za slučajno uletjelu pticu
Nema spasa
DUŠA
Lagana kao perce teška kao kamena stijena
U nekim danima gubi orijentaciju i kontrolu
I onda u zračnom balonu leti bezglavo.
U nekim danima je ne mogu iščupati iz dubokog
Tamnog bunara
Presušenog, nakon što su se sve kravice pokipile u loncima
U posljednjim kapima pitke vode.
Mojih sto grama obješenih na rogove
Predaje se,
Transformira u kamenu stijenu zgrušanu u sebe
Da razbuca krajolik u času odrona
Jer ne znam spojiti dušu sa životom.
IZLOŽENA KOŽA
Ujutro je budilica iritantna
Uspavana priča još nije spremna
Probuditi našu djecu
Debeli pokrivači kože
Nemaju dovoljno elastina
Da se rastegnu u zagrljaj
Pred kišu,
Obadi su agresivni
Izložena koža
Daje slast pogrešnim žalcima
Nabujali
potoci teku preko
Lica
Zvona tjeraju tučne
Oblake
Probudit će našu djecu
IZREZBARENA
Osjećaš oluju iznad svoje glave
Ukotvila se u slatkom zatišju
Mlade krvi
Invazijom toplog jezika
Sve rupe na tvojoj zemlji zatvorene su
Ne možeš izaći iz sebe
Prariječi ti predodređuju ramena na stalno
Sagibanje,
Da lakše mogu primiti prenatrpane
Koševe korova
Proširiti mrtvi kut
Suziti vidokrug
Slomiti opne na očnim
Jabukama
Dlijetom i batom preci su
Rezbarili duh
Urezivali blanjali
Ugrađivali u kotače
Polukružne čeljusti za kočenje
Koči dušo
Koči
Nemoj uzletjeti
Ti nemaš krila
Razbit ćeš zube
I to lijepo lice
Kamo ćeš takva
Tko će te htjeti
JAJNA STANICA
Da znaš, bila sam veća od tebe
Tisuću puta
Kad si se sitan repićem ugurao u
Mene.
Ne možeš zaboraviti moju superiornost
I jebeš me u zdrav mozak
Svojim egom
U strahu da ti repić ne zakržlja
KIŠA
Neki ljudi ne vole kišu
Zagrijani na radnu temperaturu
Premještaju udove
Kao zatvorenici kamenje
Golim otokom
Transformiraju se u muhe
I zuje mojim prostorom
Jer za drugo nemaju formirane
Mape
Zato što misle da imaju krila
Misle da su nadmoćni
Da mogu pljuvati gdje požele
To uporno i bez srama rade
Usput se udružuju i množe
Izazivaju kvarnost i nalažu
Debelim crvima da plaze po
Kruhu svagdanjem
Volim kišu
Ne plešem, hodam
U sebe i oblake
Puštam korijenje u meku zemlju
I ja postajem meka
Dobro je da muhe
Ne podnose kišu
Da me ne zapljuckaju
Ovako razloženu
Kao kruh svagdanji
KLEČANJE
Čašice su ispraznile vodu u
Porozna klecala
Isparava na povišenoj temperaturi
Neriješene križaljke vraća nebu
Nebo možda zna
Ali šuti
Hipnotizirane oči
Cure kapilarno u crnu zemlju
Dežurne
Ruke ih skupljaju
Da ne zapnu za duboko korijenje korova
Usput susreću zaboravljenu zemlju
Napunit će dlanove
Voda će ih poškropiti
Pamti kuću iz koje je potekla
Ja sam gruda
Moj sram uzima otvorena
Molitvu sadim u gredice
Korov tretiram vrućom krvi
I nije nužno klečeći
Čupati kosu
Jer se previše vijori
Namazana regeneratorom
Nestašna je puno
Glavci
Mole da je ukrotim
Vežem
Ne,
Ne mogu iznevjeriti vjetar
KOPČA ZA KOSU
Napuštena
Neprihvaćena
Ostavljena u nesigurnoj kući
Kopči za kosu
Oduzeli su glavu
I kosu
I sada samo bespomoćno leži
Na posljednjoj polici
Nema glave da nešto smisli
Ni noge da pobjegne
Još će završiti u nepotrebnim stvarima
A onda u smeću
I tu se ne može ništa
Jer
Sve je tuđe
Ostavljena zaboravljena napuštena
Nema više ni
Otpale vlasi
POKVARENI PATENTNI ZATVARAČ
Nade su se osušile s otkosom.
Zavukla sam tijelo
Ispod oskubljena pokrivača
Da se numerira u
Pozitivne brojeve
S predznakom zbrajanja
Samo osjećam
Dolaske domaće i stranjske
I šutim i svjedočim
Nicanje
Ako se lecnem
Odbacim koru
Hoćeš li mi reći
Kako uspijevaš lelujati se,
Biti blaga
I biti čvrsta u
Razlici mirno spavati
Ne daš se iščupati,
Režu te
I gaze
A ti nikneš još čvršća
Zelenija,
Korov usvajaš
Dopuštaš da cvate
Ti ne cvateš
Ne uspijevaš,
Ne daju da odeš u stanje zrenja
Da im sjemenke ne zastanu u grlu
Dok se valjaju u tvojoj ljepoti
Zdrobili su predznak dijeljenja
Davno
Pokvarili patentni zatvarač
U svom zelenjenju
Daruješ disanje,
Pluća svijetu
U grudima
Mekim od žudnje za
Plodom
STARI PANJ
Na stari panj u šumi prevelike
Gužve
Što sigurno stvara džunglu
Mužjak zelene otrovne žabe
Nosi punoglavce na leđima
U sigurnost
Otrov će opstati
Punoglavci će postati prinčevi
Ljubit će najljepše vratove
Bijelih labudica
Pretvarati ih u žabe
I još se sladiti njihovim
Batacima
Na kraju bajke bez onog
Živjeli su dugo i sretno
Nova Istra 3, 2024.