Izbori iz djela
Vrata šume
o. Bonaventuri Dudi
Visokom rukom
Čuvar otvara vrata šume.
Stabla se podigla
ispred oluje,
ispred mraka.
Upalili se plamičci lišća.
Ushićen gledaš:
Iza svakog drveta
zovu te žarke oči.
Drage sjene stabala
dolaze ti ususret..
A Čuvar bdije:
nad krošnjama
i oblacima,
nad tajnama.
Smiruje strah,
gasi tamu –
a divlju Zvijer
kroti
blagim pogledom…
Uđi u šumu –
vrata su otvorena!
Poleti s lišćem
kroz opojni miris bilja,
kroz zeleni vjetar –
u milinu
zvijezda i ptica.
Čuvar je u blizini,
prihvati se
za Njegovu nevdljivu ruku
dok pronosi
žarak Sunca
u malenoj svjetiljci…
Ruža
Nevenki Nekić
Ove večeri
našim vrtom
prošla je Ruža –
bijelom stazicom
kroz tamnu travu.
Tiho je prošla
u sjaju mirisa
i rose.
Ruža
trnjem okrunjena…
Sunce – Sjena
U kišne dane
ne vidjeh svoje sjene.
Skrivala se u magli,
sama, ležala je na kiši
lutah izgubljeno
mokrim ulicama.
I tada iznenada…Sunce!
Bljesnulo je iz oblaka
i podiglo moju sjenu
do mojih ramena.
Sunce – zlatni sat
njiše se na sjajnoj niti,
otkucavajući radost
ljetnog popodneva.
Pođosmo Sunce, Sjena i ja
preko dalekih polja,
na zov šuma
za sjenkama ptica,
za dugim sjenama stabala…
Sjene su se tiho povlačile
u zelene dvore –
– vraćale se dragim pticama
– svojim stablima
i okretale se zalasku Sunca
u večernju molitvu
Govori mi … o slavuju
Govori mi … o slavuju
umilno će moj mali brat,
koji je tražio gnijezda
uspinjući se sa stabla na stablo.
O slavuju?
Vidjeh ga samo su snu:
Zasjajila bi njegova krila
duginih boja
i pjesma u gluhom mraku.
Vidjeh ga okrunjena
zvoncima rose…
– A danju preletio bi
gnijezdo kao munja
iznad visokih borova
I nitko ne zna
gdje napaja svoje srce
za noćni pijev…
Govori mi… o slavuju
tiho će moj mali brat.
– Dolepršao je iz sna
otvorio vrata noći –
malen i sam
u velikoj šumi
na srebrnoj grančici
mjesečevoj je zapjevao
Slušaj, pjeva da ublaži noć
…
U slavu svitanja slavuj
pjeva..!
…
Moj mali brat ushićen
hitro se uspne
srnećim nožicama
Na najviše stablo.
… I gle,
zlaćana krila
zalepršala su oko bijelog oblaka
koji se savijao u gnijezdo
za slavuja …
Jutro u rosi
Kćerki Danijeli
Bude se brda
ustaju stabla –
snene grane prepliću
magle u svitanje…
Mjesečeve stope
potiho
silaze niz dol…
Zvoni jutro u rosi…
I posvuda niču trave,
i rastu s vjetrom.
Radost zemlje –
Trave …
A tamo u daljini
Jablani se plave,
Plave…
Duga
Iz pjesme
ptice izlijeću…
U modro popodne
poslije tihe kiše
sedam golubica
iz sedam boja duginih,
obletjele nebo
I tajno
u pjesmu se vratile…