Sanja Pilić (Split, 16. svibnja 1954.) je hrvatska književnica. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik–snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom Zagreb i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Sa šest naslova zastupljena je u lektiri za osnovne škole. Objavila je do sada 37 knjiga za djecu i odrasle i 37 slikovnica. Djela joj postižu velike naklade, mnoga su doživjela po devet, deset i više izdanja. Neka od djela za djecu prevedena su na slovenski i albanski jezik. Serijal slikovnica o Maši vrlo je popularan već dugi niz godina. Sanja Pilić živi i radi u Zagrebu. Po romanima “Sasvim sam popubertetio” i “Mrvice iz dnevnog boravka” napravljene su predstave u zagrebačkom kazalištu “Žar ptica”. Po slikovnicama “Maša i Božić” i “Maša i klaun” napravljene su predstave u Gradskom kazalištu Trešnja.
Djela
• “Ah, ludnica!” (1985.)
• “Tjeskoba šutnje” (1990.)
• “O mamama sve najbolje” (1990.)
• “Nemam vremena” (1994.)
• “Mrvice iz dnevnog boravka” (1995.)
• “E, baš mi nije žao” (1998.)
• “Ženske pjesme” (2000.)
• “Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije” (2001.)
• “Faktor uspjeha” (2002.)
• “Sasvim sam popubertetio” (2002.)
• “Različitosti, od vrijeđanja do umorstva” – priča “Leti, Marta, leti” (2003.)
• “Znala sam da moram izabrati drugačiji život” (2003.)
• “Hoću i ja (2004.)
• “Ljubavi različite, pjesme razne” (2005.)
• “Jesam li se zaljubila” (2006.)
• “Što mi se to događa? (2007.)
• “Zar baš moram u školu? (2008.)
• “Što cure govore? Što dečki govore? (2008.)
• “Fora je biti faca, zar ne?” (2009.)
• “Mala torba, velika sloboda” (2010.) (kiosk izdanje)
• “Hoću biti posebnaaaaa!” (2010.)
• “Hej,želim ti nešto ispričati!” (2011.)
• “Mala torba, velika sloboda” (2011.)
• “Ideš mi na živce!” (2012.)
• “Vidimo se na fejsu!” (2012.)
• “Baš sam hepi!” (2013.)
• “Sitnice” (2014.)
• “I što sad?” (2015.)
• “Pošalji mi poruku!” (2016.)
• “Čudesni izvori” (2016.)
• “Sabrane pjesme” (2017.)
• “Sve je u redu!” (2017.)
• “Sve što sam naučila” (2018.)
• “Mama, nemoj me gnjaviti!” (2019.)
• “Zbogom, romantiko!” (2021.)
• “Nema problema” (2021.)
• “Priče smijalice ” (2021.)
Slikovnice
• “Vidiš da se moram zabavljati (1999.)
• “Znatiželjna koka” (2000.)
• “Zaljubljeni medo” (2000.)
• “Jupi, došao je Sveti Nikola” (2003.)
• “Princeza” (2004.)
• “Djed Mraz darove nosi”(2005.)
• “Stigao je brat” (2006.)
• “Priča o vučiću Grgi (2005.)
• “Vuk Grga i njegova obitelj” (2009.)
• “Maša i gosti” (2011.)
• “Maša i nova učenica” (2012.)
• “Maša i životinje” (2012.)
• “Maša i Božić” (2013.)
• “Maša i ljeto” (2013.)
• “Maša i muzej” (2014.)
• “Maša i klaun” (2014.)
• “Kiki i ostali” (2014.)
• “Maša i bajke” (2015.)
• “Maša i putovanje” (2015.)
• “Maša i kazalište” (2016.)
• “Maša i sport” (2016.)
• “Nemoderni Perica” (2016.)
• “Maša i učiteljica” (2017.)
• “Maša i selo” (2017.)
• “Maša i maškare” (2018.)
• “Maša i rođendan” (2018.)
• “Miš Pero i mačka Liza” (2019.)
• “Maša i zoološki vrt” (2019. )
• “Maša i film” (2019.)
• “Maša i zima” (2021.)
• “Maša i izlet” (2021.)
• “Luka voli izmišljati” (2021.)
• “Maša i nova prijateljica” (2022.)
• “Hoću biti velik” (2022.)
• “Moj mačak Glupko” (2022.)
• “Volim, volim” (2022.)
• „Ah, svašta!“ (2023.)
Nagrade, priznanja i odlikovanja
• 1981.: Druga nagrada Večernjeg lista za kratku priču “Ah, ludnica”,
• 1990.: Nagrada “Grigor Vitez” za knjigu “O mamama sve najbolje”.
• 1990.: Druga nagrada za radioigru “O kome se to radi” Radio Študenta i revije Literatura 1990. (Slovenija).
• 1995.: Nagrada Ivana Brlić-Mažuranić za knjige “Mrvice iz dnevnog boravka”.
• 2001.: Nagrada “Ivana Brlić-Mažuranić” za “Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije”.
• 2002.: Nagrada “Grigor Vitez” za roman “Sasvim sam popubertetio”.
• 2005.: Treća nagrada Večernjeg lista za priču “Muškarci mog života”.
• 2008.: Nagrada Mato Lovrak, za djelo Što mi se to događa.[1]
• 2008.: Roman “Jesam li se zaljubila?” dobitnik je Časne liste IBBY-ja za 2008. godinu.[2]
• 2010.: Nagrada Kiklop za roman “Hoću biti posebnaaaaa!”.
• 2011.: Nagrada “Kiklop” za slikovnicu “Maša i gosti”.
• 2011.: Međunarodno priznanje White Ravens, za knjigu “Hej, želim ti nešto ispričati!”.
• 2016.: Nagrada “Grigor Vitez” za roman “Pošalji mi poruku!”.[3]
• 2016.: Nagrada “Mali princ” za roman “Pošalji mi poruku!”.[4]
• 2017.: Prva nagrada “Večernjeg lista” za priču “Delete”.
• 2018.: Nagrada “Krešimir Šego” najuspješnijem autoru – piscu za mlade.[5]
• 2022.; Nagrada 22. Jadranskih književnih susreta “Crikveničko sunce”.
• 2022. Nominirana za najprestižniju svjetsku nagradu za književnost za djecu i mlade, nagradu Hans Christian Andersen, poznatu i kao “Mali Nobel”.[6]
• Sanja Pilić odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u prosvjeti i kulturi.
Izbori iz djela
Ulomak iz knjige „Mrvice iz dnevnog boravka“
Cijeli svijet je naglavačke. Ponekad se smatram jedinim normalnim primjerkom ljudske vrste. Juraj mi je priznao da je zaljubljen u Anitu Groznicu. Pozvao ju je u kino, ali ona nije došla. Juraj je rekao da je to njezina taktika i strategija. Skoro je slomio jezik dok je to izgovorio. Možda je i Morana u mene zaljubljena? Poklonila mi je četiri bajadere. I tako mi je postalo baš milo oko srca i slatko u ustima i počeo sam raznježeno šetati po školi i onda sam došao do zahoda… A tamo Morana govori Aniti:
– Ha, mislim da je on jedan KREBIL.
Krebil. Anita je upravo oprala ruke. Skoro sam se ušlagirao, kako bi rekao Džozo. Kre, kao kreten, bil od debil, zajedno krebil. Onda je Morana ispala iz zahoda i čim me ugledala, počela treptati očima.
– Haj!
– Haj!
Pravio sam se da ništa nisam čuo, a srce mi je krvarilo. Sjetio sam se onih filmova o sazrijevanju gdje glavni junak ne plače. Odmah su mi suze navrle na oči. Morana me začuđeno promatrala.
– Znaš li da ja znam razliku između Hipokrata i hipertenzije?
Morana je samo štucnula. I nasmiješila se. Bio sam sasvim izgubljen. Nadao sam se da je to taktika i strategija!
Uglavnom, nekako sam preživio. Došao sam kući i prihvatio se Robotka. Razmišljao sam da li da mu napravim srce, odlučio sam staviti mu budilicu u truplo. Valjda se neće jako zaljubiti.
Marina je došla kući sa zakašnjenjem od dva sata i četrdeset osam minuta. Jaca je urlala, a Džozo zatvarao prozore. Marina je rekla da je zaboravila na vrijeme jer je bila u ugodnom društvu. Isprika je zvučala veličanstveno. Jaca je vrištala o majčinstvu, brigama, nepoznatim muškarcima i Zagrebačkome električnom tramvaju. Po njezinoj procjeni poslije deset navečer u tramvajima se voze samo potencijalni ubojice. Marina je bila sretna što je živa. Zato se valjda i sama glupo smiješila. Marina mi je već duže vrijeme jako sumnjiva. Izgleda da je odlučila postati pametna. Možda je kraj mene napokon dobila komplekse? Do sada ih nije imala. Nije ni znala razliku između renesanse i gotike. Iako ide u umjetničku školu. Vrlo umjetničku, kad bolje razmislim. Morao sam joj objašnjavati da se na gotiku možeš napiknuti kao na čačkalicu. Padneš li s aviona na gotičku katedralu, nadrapao si, međutim s renesansnom crkvom imaš šanse preživjeti. Mislim da sam joj to vrlo slikovito objasnio. Uglavnom, primjećujem da se mijenja. Posudila je knjigu u knjižnici, čak ju je i čitala! Zatim je odlučila ići u HNK. Prije je mislila da HNK znači Hrvatsko narodno kino ili Hrvatski nogometni klub. Napokon je shvatila da je riječ o kazalištu. Prije negoli je otišla gledati i slušati operu „Nabucco“ govorila je o tome cijele dane. I klepetala na telefon. Nije mi jasno što se događa. Čak me pitala što znači riječ frustracija. Odgovorio sam da je to ono kad se kolač u pećnici previše zapeče. Ha, ha, ha! Onda su svi mamini kolači isfrustrirani, bubnula je. Na sreću, mame nije bilo u blizini. Vrlo je ponosna na svoje kuhanje i nikako ne bi voljela čuti kako ogovaramo njezino kulinarsko umijeće. Zapravo, mislim da bi od nas napravila pljeskavice ili faširance.
Pjesma iz zbirke pjesama: Znala sam da moram izabrati drugačiji život
Znate li što može jedna samohrana majka?
Može pomaknut brdo, rastvorit more urednim
šavom ili razdjeljkom,
zatim izvuči mač iz kamena, pobijediti Golijata
kao i hrpu razbojnika što su se spustili s planine
srediti Don Huana nokautom,
a onda zamijesiti pitu, skuhati govedsku juhu
koja okrepljuje bolesnika
i namazati usne drečavo crvenim ružem.
Znate li što može jedna samohrana majka?
Izbaciti drskog mamlaza iz jurećeg automobila,
sagraditi kuću, razlikovati bitno od nebitnog,
lažljivce prepoznavati od prve, otići kući kad je najljepše,
biti sama kad je najteže, plakati gdje se ne čuje,
tugovati gdje se ne vidi,
a onda kupiti luckastu haljinicu u bojama koje
nisu najsretnije složene i hodati svijetom
sasvim, sasvim slobodna.
