Pavičić Josip

Posted on by DHK

    Pavičić Josip

    Biografija

    Josip Pavičić rođen 3. ožujka 1944. u Bjelovaru u činovničkoj obitelji. Ima tri brata, Želimira, Krešimira i Tomislava. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Bjelovaru a studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pohađao i dvogodišnju novinarsku školu u Zagrebu.
    Kao novinar, kazališni i književni kritičar i jezični kroničar radio u Studentskom listu (1964-68), Večernjem listu (68-75), Vjesniku u srijedu (75-78) i Vjesniku (78-91). Godine 2005. vratio se na stranice Večernjeg lista kao tjedni kolumnist i do 2012. objavio više od 450 tekstova.
    Šest godina lektor hrvatskog jezika na Institutu za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Grazu i tri godine na Sveučilištu Janusa Pannoniusa u Pečuhu.
    Sa suprugom Elizabetom Pavičić r. Hanak, ekonomisticom, i kćeri Anom Marijom udanom Puhar, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti, 1993. osnovao Nakladu Pavičić d.o.o. Ima i unuka, Josipa Puhara.
    Uredio, predgovorom opremio i pripremio za objavljivanje više od 100 knjiga (pretežno hrvatskih autora).
    Dva puta nagrađen Zlatnim perom za novinara godine.
     

    Bibliografija objavljenih knjiga Josipa Pavičića

    • Na zagrebačkoj partizanskoj fronti (s Vladom Stoparom), povijesne priče i reportaže, Alfa, Zagreb, 1976;
    • Novogovor, sociolingvistički ogledi iz svakodnevnog života jezika, Stvarnost, Zagreb, 1982;
    • Hrvatska gibanica, polemike i pamfleti, Znanje, Zagreb, 1986;
    • Dobacivanje pod krinkom, anonimna pisma, psovačka, ljubavna, prijeteća i druga, Liber, Zagreb, 1990;
    • Deklaracija o hrvatskome jeziku (zajedno sa S. Babićem i D. Brozovićem), Matica hrvatska, Zagreb, 1991;
    • Ispod jezika, komentari o jeziku i Hrvatima, Naklada Pavičić, Zagreb, 2001;
    • Roman o romanu Fukara, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003;
    • Ponedjeljak ujutro / Dnevnik 2005./2006./2007., Naklada Pavičić, Zagreb, 2008;
    • Bjelovarski list, pjesme i kupleti, DHK, Zagreb, 2009;
    • Ako smo šutjeli, što je ovo? / Dnevnik 1973./1974./1975., Naklada Pavičić, Zagreb, 2010;
    • Kraj novina / Dnevnik 1976./1977./1978., Naklada Pavičić, Zagreb, 2010;
    • Dossier Boričevac, Naklada Pavičić, Zagreb, 2012;
    • Gluho kolo, komentari, kritike, glose, polemike i pamfleti s detaljnim imenskim i predmetnim kazalom, Naklada Pavičić, Zagreb, 2015;
    • Ste čuli? gradiščanskohrvatski robijaški kabaret, Naklada Pavičić, Zagreb, 2018;
    • Kanconijer o ništavilu, Naklada Pavičić, Zagreb, 2020;
    • Deklaracija o Jugoslaviji, sa 2 otvorena pisma, 3 priče u jugoslavenskom anti/fašizmu i 5 antijugoslavenskih glosa, Naklada Pavičić, Zagreb, 2022.

    Izbori iz djela

    Iz knjige Kanconijer o ništavilu, Zagreb, 2020.:

     

    Ništavilo

    Ništavilo je čovjekova majka.

    Njegovo nebo.

    Njegovo zeleno stablo.

    Njegova obala.

    Njegov sokol.

    Sve njegovo ulijeva se u ledeno jezero.

    Sam je čovjek sa svojim ništavilom,

    na kišnoj cesti,

    na klupi od trešnjeva drveta,

    na kraju.

    Dok ga ništavilo drži za ruku,

    dok ga grli i tješi, kao što umije samo majka.

    dok mu šapće i miluje ga po kosi,

    dok mu izmiče klupu od trešnjeva drveta.

    Petak ujutro i navečer, 3. svibnja 2019.

     

    Nije teško zaključiti

    kad u kuće uđe vatra

    kad izdahne dan

    kad nad sela uzađe vječna noć

    kad iz crne zemlje, iz trave, iz trnja stane navirati gorak miris

    kad ispare strasti

    kad ljudi izbjegnu pod mrklo nebo

    kad počne ponestajati spasonosnih mjesta

    kad bubnjar javi da nije daleko nebesko jedrilo

    kad se iza planine pomoli kobno krilo

    kad već i svaka površna duša zna tko drži kormilo

    kad prokulja krvavo vrilo

    kad svijet potpuno zaboravi kako je bilo

    nije teško zaključiti da je došlo ništavilo

     

    Ništa, vilo

    Ništa, vilo

    moja, nije stvarno kao ti kad te nema

    Ništa, vilo

    moja, nije čarobno kao tvoj pogled kad te nema

    Ništa, vilo

    moja, nije duboko kao tvoja mukla duša kad te nema

    Ništa, vilo

    moja, nije prozirno kao tvoja tajna kad te nema

     

    Ništa, vilo

    moja, ne želiš za sobom ostaviti

    Ništa, vilo

    moja, ne želiš sa sobom ponijeti

    Ništa, vilo

    moja, ne želiš da se o tebi pamti

    Ništa, vilo

             moja, ne želiš da se o tebi sanja

     

    Ništa, vilo

             moja, ne želiš osim da te nema

    Ništa, vilo

             moja, ne želim osim da te ima(m)

    26. kolovoza 2019.

     

    Košara praznine

    Bog i Ništavilo pošli u ribolov.

    More mirno,

    nebo mračno,

    dubine hladne,

    slutnje crne.

    Bog uhvatio košaru ribe, Ništavilo ništa.

    Bog zadovoljan,

    Ništavilo još zadovoljnije.

    Kako možeš biti zadovoljno kad ništa nisi ulovilo?

    Bože dragi, kako ne bih bilo, tȁ ništa je za mene sve,

    ništa je moje jutros

    ništa je moje noćas,

    ništa je moje divno nepostojanje,

    ništa je moja topla kozmička postelja,

    ništa je moja nepronična crnina

    ništa je moja slatka gorčina,

    i pitoma moja divljina.

    A moje ništa koje volim iznad svega si i ti.

    Ne, drago moje dijete, ti jesi ništa, ali ja sam i tvoj otac.

    Da, ti si me stvorio da me ne bude

    i sad bi sa mnom lovio ribu!

    Zašto si se onda odazvalo?

    Htjelo sam ti pokazati da ne možeš uloviti

    more mirno,

    nebo mračno,

    dubine hladne,

    slutnje crne

    i slast nepostojanja.

    Samo muku stvoritelja

    i košaru ribe lakšu od moje košare praznine.

     

     

     

    Iz knjiga Ste čuli / Gradiščanskohrvatski robijaški kabaret,

    Zagreb, 2018.:

     

    Lica:

    zatvorenici

             Andrija (Artuković)

             Dražen (Budiša)

             Franjo (Tuđman)

             Ivan Zvonimir (Čičak)

    Ivo (Sanader)

             Vlado (Gotovac)

    zatvorski čuvari

             Vladimir (Bakarić)

             Jakov (Blažević)

             Mika (Špiljak)

             Milka (Planinc)

             Stipe (Šuvar)

     

             KAGEBE (Književnik Goran Babić)                  zao duh

     

             Josip (Broz)                                                       direktor zatvora

             Jovanka (Broz)                               direktorova sekretarica

    Marko (Aleksandar Ranković)                          direktorov vozač

     

    Zatvorenici (odjeveni u zatvorska odijela) i stražari (u službenim zatvorskim odorama) natječu se u pričanju političkih viceva. Podijeljeni su u dvije skupine. Između njih, licem okrenut gledalištu, direktor. Ocjenjuje viceve. U tome mu pomažu sekretarica i vozač. Oko njih se vrti KAGEBE, zao duh.

    Radnja se zbiva 1970 i neke u Kazneno-popravnom domu Stara Gradiška.

     

     

    Song sedmi, Špicl

    Pjeva zatvorenik VLADO

     

    VLADO:

             Jedno oko stalno gleda

             Kom se sakrit’ ništa ne da.

             Kud god krenem brižan ja,

             iz mraka oko neko sja.

     

             Tko se to skriva u tami?

             Zašto gospon tamo čami?

             Ima li vrijeme radno,

             il’ ga izrabljuju gadno?

     

             Dobiva li obrok topao,

             da ne bi jadan propao?

             Tko mu se po kući muva,

             tko mu malu djecu čuva?

     

             Ima l’ to oko kakav klan,

             je l’ ono sindikata član?

             Je l’ mu zaštićena glava,

             il’ je bez ikakvih prava?

     

             I taj u mraku tužni svat,

             mogo bi biti nekom brat.

             Al’ njegova je kleta kob,

             slobodan nije, neg’ je rob.

     

             Jedno oko stalno gleda,

             kom se sakrit ništa ne da.

             Kud god krenem brižan ja,

             iz mraka oko neko sja.

     

    Song dvanaesti, Kraj se bliži

    Pjevaju zatvorenik FRANJO i direktor JOSIP.

     

    FRANJO:

             Svakoga djela neka krase,

             nek’ se na zaborav ne računa.

             Sve mama povijest pamti, zna se!

             Bespomoćna tu je i Fortuna.

     

    JOSIP:

             Povijest kratku pamet imade,

             važna joj je samo direktiva,

             istinu svaku ugušit’ znade,

             posluh je njezina perspektiva.

     

    FRANJO:

             Svatko mora govoriti za se,

             kolektiv dušu spasiti neće.

             Stara se dama ne vara, zna se!

             Laž se u istinu ne promeće.

     

    JOSIP:

             Koga još je briga za duše spas,

             u istini se i laži kriju.

             Važan je tek Partije naše hâs,

             barjaci crveni nek se viju.

     

    FRANJO:

             Svjetla se vaša, drugovi, gase,

             sa istoka pomoći vam nema.

             Hrvati će vas srušiti, zna se!

             Za mamu povijest prava tema.

     

    JOSIP:

             E, moj Franjo, robijašu mili,

             sutra ćeš crvene možda obarat,

             al komunisti mi više ne bili,

             ak’ već danas zahod nećeš prat!

     

    FRANJO:

             Ja ću danas rupu tu odštopat,

             vas ćemo sutra u nju pokopat.

             Direktore, druže, misli na se,

             kraj se bliži, kraj se bliži, zna se!

     

    JOSIP:

             Povijest kratku pamet imade,

             važna joj je samo direktiva,

             istinu svaku ugušit’ znade,

             posluh je njezina perspektiva.

     

    FRANJO:

             Svakoga djela neka krase,

             sve mama povijest pamti, zna se!

             Svatko mora govoriti za se,

             stara se dama ne vara, zna se!

             Svjetla se vaša, drugovi, gase,

             Hrvati će vas srušiti, zna se!

             Direktore, druže, misli na se,

             kraj se bliži, kraj se bliži, zna se!

     

     

    Završni song, Uznička balada

    Može se otpjevati i na početku predstave.

    Sudjeluju svi zatvorenici i svi čuvari.

     

    ZBOR UZNIKA (pjevaju samo zatvorenici):

             Takva je ta naša sudba,

             za nas mari samo Udba.

             Važni smo još samo njima,

             dragim našim čuvarima.

     

    ZBOR ČUVARA odgovara:

    Takva je ta vaša sudba,

    za vas mari samo Udba.

    Važni ste još samo nama,

    dragim svojim čuvarima.

     

    ZBOR UZNIKA:

             Pozorno su nas slušali,

             baš sve što smo govorili.

             Sitnozorom su čitali

             baš sve što smo pisali.

     

    ZBOR ČUVARA odgovara:

    Pozorno smo vas slušali,

    pod povećalom čitali,

    najbolja vaša publika,

    gladni djela vam i lika.

     

    ZBOR UZNIKA:

             Bili smo im posao,

             bili smo im hobi mio.

             Bili smo im karijera,

             poseban dodatak cio.

     

    ZBOR ČUVARA odgovara:

    Bili ste nam posao,

    bili ste nam hobi mio.

    Bili ste nam karijera,

    poseban dodatak cio.

     

    ZBOR UZNIKA:

             Oni su nas zatvarali,

             oni su nam presudili.

             Oni su nas svud pratili,

             ništa im nismo platili.

     

    ZBOR ČUVARA odgovara:

    Važni ste još samo nama,

    dragim svojim čuvarima.

     

    ZBOR UZNIKA:

             Nije njima s nama lako,

             Bez nas bi im teže bilo.

             Sjena su naše svijeće,

             Ma otkuda svjetlo lilo.

     

    Odgovara ZBOR ČUVARA:

    Nije nama s vama lako,

    bez vas bi nam teže bilo.

    Sjena smo vaše svijeće,

    Ma otkud svjetlo lilo.

     

    Oba zbora zajedno

    (svaki zbor pjeva svoj tekst):

             Takva je ta naša sudba,

             (Takva je ta vaša sudba,)

             za nas mari samo Udba.

             (za vas mari samo Udba.)

             Važni smo još samo njima,

             (Važni ste još samo nama,)

             dragim našim čuvarima.

             (dragim svojim čuvarima.)

    Odjeci iz javnosti

    Josip Pavičić

    Bibliografija odjeka u javnosti

    (knjige, izbor)

     

    Na zagrebačkoj partizanskoj fronti, Alfa, Zagreb, 1976.

    M(elita) S(inger), “O zagrebačkim ilegalcima – drugačije”, VUS, Zagreb, 21. 8. 1976.

    Novogovor, Stvarnost, Zagreb, 1982.

    D(ragan) B(o)g(utović), “Jezik pod lupom”, Večernje novosti, Beograd, 8. 12. 1982.; M(irjana) Jurišić, “Novogovor”, Večernji list, Zagreb, 8. 12. 1982.; Vasilije Rakitić, “Kad su cvetali superlativi”, Rad, Beograd, 21. 1. 1983.; Ivan J. Bošković, “Aspekti jezične potrošnje”, Slobodna Dalmacija, Split, 22. 1. 1983.; Mirna Velčić, “Novogovor”, OKO, Zagreb, 3.-17. 2. 1983.; M. Marković, “Humorni ogledi o jeziku”, Pobjeda, Titograd, 12. 3. 1983.; Krešimir Nemec, “Šutnja govora”, Danas, Zagreb, 15. 3. 1983.; Marko Samardžija, “Pogled u jezičnu svakodnevicu”, Jezik, Zagreb, br. 4, travanj 1983.; Snježana Mostarkić, “Još jednom o novogovoru”, Jezik, Zagreb, br. 5, prosinac 2001.

    Hrvatska gibanica, Znanje, Zagreb, 1986.

    T(omislav) Sabljak, “Hrvatska gibanica”, Matica, Zagreb, prosinac 1986.; Cvjetko Milanja, “Hladna polemika”, OKO, Zagreb, 1.-15. 1. 1987.; Zdravko Zima, “Polemički recepti”, Vjesnik, Zagreb, 27. 1. 1987.; Vjekoslav Bizjak, “Polemike i pamfleti”, Novi list, Rijeka, 4. 3. 1987.; Božidar Stanišić, “Polemička stvarnost”, Odjek, Sarajevo, 1.-15. 6. 1987.; Nenad Bartolčić, “Hrvatska gibanica”, S(tudentski) L(ist), Zagreb, 11. 11. 1987.

    Dobacivanje pod krinkom, Liber, Zagreb, 1990.

    Branka Kamenski, “Dobacivanje pod krinkom”, Večernji list, Zagreb, 3. 7. 1990.

    Deklaracija o hrvatskome jeziku (zajedno sa Stjepanom Babićem i Daliborom Brozovićem), Matica hrvatska, Zagreb, 1991;

    Ispod jezika, Naklada Pavičić, Zagreb, 2001.

    M(irjana) Jurišić, “Kako se vodio rat za hrvatski jezik”, Večernji list, Zagreb, 6. 3. 2001.; Sead Begović, “Potpuno odbacivanje političkog jezika”, Vjesnik, Zagreb, 6. 3. 2001.; Mladen Medar, “Razgolitelj Pavičić”, Bjelovarac, Bjelovar, 29. 3. 2001.; Mirjana Žugec; “Jezik odražava društvene promjene”, Glas Koncila, Zagreb, 25. 3. 2001.; Ante Stamać, “Jezikoslovac u javnom životu”, Vijenac, Zagreb, 20. 9. 2001.; Antun Pavešković, “O jeziku i Hrvatima, odnjegovano i odmjereno”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 23. 11. 2001.

    Roman o romanu Fukara, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003.

    I. Frlan, “Polemički antifukarus o Aralici i njegovim kritičarima”, Novi list, Rijeka, 18. 4. 2003.; Martina Ivandić, “Pavičićev obračun sa svima”, Vjesnik, Zagreb, 18. 4. 2003.; Miljenko Stojić, “Polemički antifukarus”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 18. 7. 2003.

    Ponedjeljak ujutro, Dnevnik 2005./2006./2007., Naklada Pavičić, Zagreb, 2008.

    M. H., “Dnevnik kao magnet za neprijatelje”, Novi list, Rijeka, 21. 1. 2008.; Mirjana Jurišić, “Teško neprijatelju, a bogme i prijatelju”, Večernji list, Zagreb, 7. 2. 2008.; Irena Popovački, “Neobičan dnevnik”, Glas Koncila, Zagreb, 10. 2. 2008.; Đuro Vidmarović, “Zanimljivo i polemično štivo”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 28. 3. 2008.

    Bjelovarski list, pjesme i kupleti, DHK, Zagreb, 2009.

    Nikola Petković, “Neduhovita kupusara”, Novi list, Rijeka, 13. 7. 2009.; Andrea Černivec, “Političke rugalice i kupleti”, Hrvatski list, Zadar, 20. 8. 2009.; Nikica Mihaljević, “Sjećanja tkana na dva razboja”, o Bjelovarskom listu i Ponedjeljku ujutro, Književna republika, br. 1-3, 2010.; Jure Karakaš, “Pjesme Josipa Pavičića”, www.licke-novine.hr, prosinac 2010.

    Ako smo šutjeli, što je ovo? / Dnevnik 1973./1974./1975., Naklada Pavičić, Zagreb, 2010.

    Kraj novina / Dnevnik 1976./1977./1978., Naklada Pavičić, Zagreb, 2010.

    D(enis) D(erk), “Pavičić o egzekuciji čuvenog VUS-a”, Večernji list, 18. 12. 2010.

    Dossier Boričevac, Naklada Pavičić, Zagreb, 2012.

    Hrvoja Hitrec, “Knjiga teška kao hrvatsku usud”, Portal HKV-a, 2. 8. 2012.; Marin Smolčić, “Istinu nisu uspjeli protjerati”, Novi list, 17. 8. 2012.; Jure Karakaš, “Selo zbrisano s lica zemlje”, www.licke-novine.hr, 7. 9. 2013.; Z. Knežević, “Monografija Dossier Boričevac”, Glas Slavonije, 22. 4. 2013.; Nevenka Nekić, “Knjiga čudesne obuhvatnosti”, Portal HKV-a, 27. 9. 2013.

    Gluho kolo, komentari, kritike, glose, polemike i pamfleti s detaljnim imenskim i predmetnim kazalom, Naklada Pavičić, Zagreb, 2015.

    Davor Dijanović, “Hrvatska između PUH-a I JUH-a”, Portal HKV-a, 26. 11. 2015.; Nevenka Nekić, “Makabrističke crvene igre”, Portal HKV-a, 6. 1. 2016.; Marko Ljubić, “Gluho kolo, katekizam novinarstva Josipa Pavičića”, 7dnevno, 5. 3. 2016.

    Ste čuli? gradiščanskohrvatski robijaški kabaret, Naklada Pavičić, Zagreb, 2018.

    Kanconijer o ništavilu, Naklada Pavičić, Zagreb, 2020.

    Krešimir Bagić, “Izgubljeni zanati, lica ništavila”, Vijenac, 3. 12. 2020.; Nevenka Nekić, “Hologram ništavila”, Hrvatsko slovo, 26. 3. 2021.; Nikica Mihaljević, “Pun pogodak u ništa”, Književna republika, prosinac 2021.

    Deklaracija o Jugoslaviji, Naklada Pavičić, Zagreb, 2022.

    Hrvoje Hitrec, “Deklaracija o Jugoslaviji”, Portal HKV-a, 24. 10. 2022.; Nevenka Nekić, “Deklaracija o Jugoslaviji”, Portal HKV-a, 24. 10. 2022.