Stojić Miljenko
Biografija
Miljenko Stojić suvremeni je hrvatski književnik, novinar i franjevac rođen 1. lipnja 1960. u Dragićini kod Međugorja. Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu te magistrirao kršćansku duhovnost u Rimu. Djeluje kao župni vikar, odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, voditelj mladih, vojni dušobrižnik u Domovinskom ratu, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Godine 1993. pokreće Informativni centar »Mir« Međugorje, a 1997. i Radiopostaju »Mir« Međugorje te ih kao ravnatelj i predsjednik Upravnog vijeća dugo razvija (do 2005.). Pokreće i vodi agenciju MIRIAM. Idejni je začetnik HIK-a ’04, HIZ-a u BiH te povjerenstava za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća po općinama u Herceg Bosni. Član je Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij i još nekih sličnih udruga. Vicepostulator je postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te je glavni i odgovorni urednik glasila Stopama pobijenih. Iz rada Vicepostulature izrastao je i Memorijalni centar Groblje mira (MCGM) u čijem radu djelatno sudjeluje.
Pisanjem i objavljivanjem napisanoga počeo se baviti već u 7. razredu pučke škole usporedo s natjecanjem Vjeronaučna olimpijada. Nastavio je time sve do svoje 20. godine kada je spalio sve ono neobjavljeno. Nije više pisao, osim kratko u pojedinim prilikama, sve do 30. godine života. Da ga to više ne bi mučilo, odlučio je ili ozbiljno nastaviti ili konačno prestati. Surađuje u različitim medijima. Iz te suradnje nastalo je i nekoliko njegovih knjiga ogleda.
Piše pjesme, oglede, djela za djecu, kratke priče, aforizme, književnu kritiku, stručne i novinarske članke, uređuje knjige te prevodi. Zastupljen je u različitim antologijama, a uvršten je i u čitanke i lektiru hrvatskog naroda u BiH. Prevođen je na više jezika te nagrađivan za književni i društveni rad. Dobitnik je i odličja »Ljeto ’95« i »Oluja« iz Domovinskog rata. Član je različitih udruga: DHK, član Upravnog odbora Južnohrvatskog ogranka DHK, DHK HB, HDZU, Matice hrvatske… Pokreće i samostalno radi internetske stranice (medjugorje.hr; miljenko.info; franjevci.info; hik04.info; hizbih.info; pobijeni.info; gospin-brig.info). Prvi je hrvatski književnik koji je svoja djela postavio na svoje osobne stranice na Internetu. Službeno su u rad puštene 25. srpnja 2000. Trenutno živi i djeluje na Širokom Brijegu.
Djela:
KNJIŽEVNOST
PJESME
Unatoč svemu (Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1994.)
Pjesma blizini (Ceres, Zagreb, 1995.)
Kaplja (Ziral, Mostar – Zagreb, 1997.)
Sirovi blues (Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.)
Golgote glas (DHK HB – Matica Hrvatska, Mostar – Čitluk, 2002.)
Dobro jutro, kolonijo (DHK HB i Dan, Mostar – Zagreb, 2006.)
Stopama mira (ICMM – K. Krešimir, Međugorje – Zagreb, 2009.)
Kapaju sjene (DHK HB – K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2010.)
Stopu po stopu (DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Vrgorac, 2016.)
Jednom (Matica hrvatska, Čitluk – Šibenik, 2019.)
S Njim hodi (Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2022.)
Izabrane
Prijatelji (Naklada Jurčić, Zagreb, 2000.)
KRATKE PRIČE
Ne dirajte bijelo labuda (FRAM-ZIRAL – K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.)
Propetlje (DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Vrgorac, 2014.)
OGLEDI
Ta vremena (K. Krešimir, Zagreb, 1995.)
Paljenje svijeće (ICMM, Međugorje, 1998.)
Raspretavanje vatre (ICMM, Međugorje, 2001.)
Rijeka (ICMM, Međugorje, 2002.)
S druge strane (Naklada K. Krešimir – Matica hrvatska, Zagreb – Čitluk, 2011.)
Halo, ovdje Herceg Bosna (Naklada Bošković – HRsvijet – Gral; Split – München – Zagreb, 2012.)
Niz mitnicu (Matica hrvatska – HRsvijet – Matica hrvatska; Vrgorac – München – Čitluk, 2014.)
Podno križa (Matica hrvatska, Čitluk –Vrgorac, 2015.)
DJEČJA KNJIŽEVNOST
Slikovnice
Čudesni dani (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)
Moj molitvenik (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)
Priča o Suzani (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)
Kraljica mira (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)
Ivan pod križem (ICMM – Cvitak, Međugorje, 2001.)
Romani
Računalko (DHK HB – FRAM-ZIRAL – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.)
Did Jozo (Gral Široki – Cvitak – Matica hrvatska, Zagreb – Međugorje – Čitluk, 2013.)
Cvrk-cvrk (Matica hrvatska, Čitluk –Vrgorac, 2017.)
Kratke priče
Mirkove priče (Cvitak – Alfa, Međugorje – Zagreb, 2010.)
Orao leti visoko (Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2021.)
AFORIZMI
Izvan knjiga
Periodika
KNJIŽEVNA KRITIKA
Riječ po riječ (Naklada DHK HB – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.)
PRIJEVODI
Knjige
Talijanski
Sa svetom Klarom (Vijeće franjevačkih zajednica, Zagreb, 1993.)
S onu stranu side (Cenacolo, Saluzzo, 1999.)
Razgovori svetaca na Trgu sv. Petra (Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.)
Izbori iz djela
ŽAO MI PJESNIKA
Čitao sam dnevne novine,
a one mi pričale o pjesniku.
Već na početku rata, ovog našeg,
skrasio se u inozemstvu i zarađivao.
Kad je završio taj isti rat,
vratio se u svoj razrušeni grad,
pustio suzu i prokleo barbare.
I dan danas oči su mu rosne.
Neprestano priča o svome progonstvu,
neki mu svesrdno pomažu u tome.
I bi mi ga žao iz dna duše,
skrivećki, muški, ovlažiše mi se oči,
zbog njegove tuge pregoleme,
a njih nešto mi ne bi žao.
Odnekud izroniše likovi djece
što granata ih pokosi u igri,
zaljubljeni dvojac u šetnji,
kojeg, pak, poljubi snajper,
majka obitelji s vjedrom u ruci,
što ne uspi doći do slavine…
Pustimo to, slike su prošlost,
pjesnik je živ živcat,
samo, meni ga je tako žao.
BILONJUŠA
Tvoje sam postojanje zapamtio,
za lik sam još bio tako premlad,
a sve zbog kocki darovana šećera,
u prolazu, na tvrdu kamenu putu.
Djelomično se sjećam i tvog pogreba,
onako malen i zbunjen križ sam ti nosio,
u tvrdu su te zemlju šutke stavili,
a šećera toga dana ni sutra bilo nije.
O tebi smo danas iznenada pričali.
Bilonjuša su te zvali, rekoše,
pet ti se sinova nije vratilo s vojne,
ni njihov otac, tvoj muž, oslonac čvrsti,
pozobao ih nemilosrdni Drugi svjetski rat,
negdje tamo daleko, iza mrkih brda.
Viđala si ih u svakom muškom djetetu,
možda se nadala, ne znam, šutjela si,
nosila svoj križ i za Domovinu molila.
Danas ti za sve vraćam ovom pjesmom,
uskrsni u njoj poput feniksa iz pepela,
kada se vidimo pričat ćemo o svemu,
dotle snivaj svoj vječni zasluženi san,
a mi ćemo snivati našu slatku slobodu.
MOLITVA IZ ROVA
večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom
svrati Bože i u moj rov
ispričat ću ti najljepše priče koje znam
biti iskreniji nego ikada prije
obećat ću ti da ne ću biti
kao oni s druge strane
borit ću se kao ono ti
kada si bičem tjerao trgovce iz hrama
pritom ih nisi mrzio
učinio si tek ono
što si trebao učiniti
svrati Bože večeras i u moj rov
ne ću te imati čime počastiti
razumjet ćeš me
svakog trena oni mogu zapucati
prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost
dogovoriti se da u budućnosti
ne idemo jedan bez drugoga
svrati Bože večeras i u moj rov
možda ne ću prepoznati tvoj dolazak
zato molim te budi uporan
zovi me
zacijelo ću se odazvati
čujem li tvoj glas
JEDNOM NA BADNJI DAN
Stigao je uobičajeno, bez snijega, ali prohladan,
kliknuli su: Badnji je dan, uočnica Isusovog rođenja.
Kolači su se pekli, obavljane zadnje kupovine,
djeca se naoružavala pirotehničkim sredstvima i pucala,
javna glasila odrađivala su još jedan katolički blagdan,
mirisalo je oštro na prolaznost, užurbanost, nedorečenost.
Tog dana ponovno sam čitao, uz ostalo, Amihaja,
govorio je o vojnicima koji idu u osloboditeljski rat,
znate, tamo gdje se Isus rodio, u pustinji ljutoj,
bili su odlučni, ali s mišlju mira u srcima
(tako on kaže, druge još nisam imao prilike čitati).
Sudjelovao je u tom ratu, pobijedio, ponosno stiskao zastavu,
uračunavaju mu to u dobro još i danas, slave ga…
Bilo kako bilo, sjećam se hrvatskog bojovnika iz drugog rata,
danas je gladan, ruše mu dostojanstvo, smiju mu se u lice.
Natuknuh da je Amihaja i njegove suborce narod pazio,
znam da je na hrvatskog bojovnika narod vrlo…
Pustimo to, Badnji je dan, Isus će se roditi u jaslicama.
Gledam u daljinu, što dalje, što dublje, što pozornije,
kakve li nam se oluje spremaju, kakvi li prostori,
zatvaram oči, vidim Isusa kako sklapa ručice,
kraj uzglavlja mu Hrvat, prašnjav od puta, ali stamen.
5.
Izgubljen je ko povist svoju zaboravi,
bit će lišće u kasnu jesen što ga vitar buca.
Znali su to naši očevi, majke i didovi,
pa su svoju dicu učili istinitoj prošlosti,
pričali im o dolasku, kraljevima i državama,
pričali im da su ovo prolazna vrimena,
svanut će lipši dani, svitlo rastirati mrak.
Dica su i slušala i upijala duboko tu mudrost,
čak i onda kada se činilo da im to nije važno,
možda tada najviše, najsmionije, najljuće.
A u školi je i društvu sve bilo tako drukčije.
Govorili su im da su im preci zločinci,
da i se triba odreći, da su pratri pravedno pobijeni,
neće nas više gnjaviti Bog, dom i obziri.
Nisu i slušali, išli su uporno stazom traženja,
vratili su im mržnjom, batinom i zatvorom,
navištenom se nije smilo opirati, u nj dvojiti,
tribalo je šutke sve privatiti i zlu klicati.
U jednom trenutku mladež je izišla iz sine,
na užas čuvara, na radost svoga ugnjetenog puka.
Odočastili su svome Širokom Brigu u tisućama,
kajali se zbog svoji grija, obećavali popraviti.
Nije to bilo pridviđeno, tribali su biti drukčiji,
izgovoreno je tisuću riči da ih se urazumi,
ali pomoći bilo nije, oni su išli svojim putem.
Gospa i je gledala nježno, molila se i ona za nje,
izgledali su joj ko tići dok lete iz gnjizda.
Puk se punija snagom, ličija svoje rane,
na sve strane puca je novi glas, sviž i jak,
nije borba bila uzalud i ne će to ni dalje biti,
mi smo tu, naša vrimena stižu, ne bojte se.
(Iz poeme »Dica ispod duba«)
Odjeci iz javnosti
OBJAVLJENA »PRIČA O NJOJ« MILJENKA STOJIĆA
https://www.miljenko.info/index.php/vijesti/2024/2733-objavljena-prica-o-njoj-miljenka-stojica
Široki Brijeg, 19. ožujka 2019. (A. M. / hrsvijet.net) – Miljenko Stojić, suvremeni hrvatski književnik, novinar i franjevac, s objavljenih dosadašnjih deset zbirki pjesama, dvije zbirke priča, četiri romana i šest slikovnica, te brojnih ogleda i kritika, donosi pred ljubitelje pisane riječi novo književno djelo. »Jednom«, naslov je zbirke pjesama prepoznatljivog pjesničkog jezika stvaratelja Miljenka Stojića koji piše jezikom svakodnevice – jezikom opominjućeg priopćavanja. Pjesnik traži, pronalazi, dopunjuje i slavi hrvatsku zemlju, hrvatskog čovjeka i hrvatsku žrtvu ispreplićući pritom svoj zacrtani mozaik. Pjesme su osebujnog izričaja u kojima njihovi stihovi znaju kadšto teći naoko mirno, a onda nas nenadano prenu pršteći snagom i porukom. Kroz sve njih, više ili manje očito, provlači se, pak, pouzdanost i vjera u Boga. Urednik knjige je Ljubo Krmek, recenziju potpisuju književnici Antun Lučić i Marina Kljajo-Radić, a lekturu i korekturu uradila je Zdenka Leženić. Promišljenu sliku na naslovnici potpisuje Zdenka Bilušić. Zbirka pjesama »Jednom« tiskana je u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Čitluku i Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku, čiji su predsjednici Andrija Stojić i Zdenka Bilušić. Izrada knjige povjerena je provjerenoj kvaliteti tiskare FRAM-ZIRAL iz Mostara. A naručiti se može najjednostavnije preko nakladnika ili portala /www.miljenko.info/
Mostar, 29. rujna 2017. (DHK-HB) – Otvorena čitaonica Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) obilježava dvadesetu »Književnu srijedu«. Tim povodom u srijedu 4. listopada u 12.00 (Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, Trg hrvatskih velikana b. b., Mostar) predstavljamo književno stvaralaštvo Miljenka Stojića. O njegovu književnom djelu govorit će prof. Tina Laco, a voditelj programa je književnik Ivan Baković.
Miljenko Stojić (1960. Dragićina kod Međugorja) suvremeni je hrvatski književnik, novinar i franjevac. Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu te magistrirao kršćansku duhovnost u Rimu.
Djeluje kao župni vikar, odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, voditelj mladih, vojni dušobrižnik u Domovinskom ratu, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Godine 1993. pokreće Informativni centar »Mir« Međugorje, a 1997. i Radiopostaju »Mir« Međugorje Pokreće i vodi agenciju MIRIAM. Idejni je začetnik HIK-a ’04, HIZ-a u BiH te povjerenstava za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća po općinama u Herceg Bosni. Član je Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Koordinator je Središta HSK za istraživanje zločina nad Hrvatima, kao i dopredsjednik Odjela HNS-a za drugi svjetski i Domovinski rat. Vicepostulator je postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te je glavni i odgovorni urednik glasila Stopama pobijenih. Ubraja se u najplodnije pisce u BiH i R Hrvatskoj. Živi i djeluje u Širokom Brijegu.
Objavljene knjige pjesama: Unatoč svemu, 1994.; Pjesma blizini, 1995.; Kaplja , 1997.; Sirovi blues, 2001.; Golgote glas, 2002.; Dobro jutro, kolonijo, 2006.; Stopama mira, 2009.; Kapaju sjene, 2010.; Stopu po stopu, 2016.; Prijatelji, 2000.; Kratke priče: Ne dirajte bijelo labuda, 2005.; Propetlje, 2014. Ogledi: Ta vremena, 1995.; Paljenje svijeće, 1998.; Raspretavanje vatre, 2001.; Rijeka, 2002.; S druge strane, 2011.; Halo, ovdje Herceg Bosna, 2012.; Niz mitnicu, 2014.; Podno križa, 2015. Slikovnice: Čudesni dani, 1999.; Moj molitvenik, 1999.; Priča o Suzani ( Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, 1999.); Kraljica mira (Miljenko Stojić; – Krešimir Šego, Anđeli moji, 1999.); Ivan pod križem, 2001. Romani: Računalko, 2007.; Mirkove priče, 2010.; Did Jozo, 2013. Cvrk-cvrk, 2017.