Smažil Kočan Mirjana

    Smažil Kočan Mirjana

    Biografija

    Mirjana je privatno MIJOVIĆ KOČAN, u društvo hrvatskih književnika primljena je kao SMAŽIL PEJAKOVIĆ. Rođena je u Mašićkoj Šagovini, otac Vilko Smažil i majka Marica rođ. Abrić, 30. rujna 1955. godine u selu s pretežno srpskim stanovništvom s tek nekoliko čeških kuća. Školuje se do četvrtog razreda u Mašićkoj Šagovini, a do osmog u osam kilometara udaljenom Dragaliću. Upisuje srednju medicinsku školu u Osijeku koju napušta i s dozvolom roditelja udaje se te odlazi u Njemačku. Uz dva sina i sama volontira u dječjem vrtiću i tako uči njemački jezik koji je dobro savladala te i pisala na tom jeziku. Prevodila s njemačkog i na njemački. U Hrvatsku se vraća 1983., gdje joj djeca nastavljaju školovanje. U nekoliko navrata pokušava napustiti nasilan brak što joj uspijeva tek 1995. Tada nastavlja prekinuto školovanje, završava srednju ugostiteljsku školu, smjer kuhar, a zatim i srednju ekonomsku. Nakon toga upisuje Učiteljsku akademiju koju završava u roku, 2004. godine. U međuvremenu radi u ugostiteljstvu. Nakon diplomiranja na Učiteljskoj akademiji ne radi u struci, nego je poduzetnica sve do 2014. kada odlazi u prijevremenu mirovinu.

     

    Objavljene knjige:

    –          TVRDA NJEŽNOST, pjesme (MD, Zagreb, 1994.) i

    –           BRODOLOM SRETNA SVIJETA, pjesme u prozi (NZMH, Zagreb, 1998.)

    –           NEOZBILJAN ŽIVOT OZBILJNA JE STVAR, aforizmi, (Karlovac, 2005.) 

    –           MAČAK STIHOTVORAC,  roman za djecu,  (Stimirio, Zagreb, 2013.)

    –           PET KVADRATA NA OBLAKU, pjesme,  (Stimirio, Zagreb, 2013.)

    –           KRATKA FORMA DUGI JEZIK, aforizmi  (Stimirio, Zagreb, 2015.)

    –           CVRČKOVA MONOGRAFIJA, haiku  (Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.)

    –           IZNENAĐEN DAN, haiku   (Naklada Đuretić, Zagreb, 2017.)       

    –           BRISANJE PRAŠINE, pjesme (MH Zagreb, 2019.)

     

    Priredila je te predgovorom i kvalifikacijom pojedinih zbiraka popratila izbor iz pjesništva  Stijepa Mijovića  Kočana  za knjigu  ULOVLJEN U JEZIKU (Stajergraf, Zagreb, 2005.). 

    Zajedno sa Seadom Begovićem izabrala je pjesme Stijepa Mijovića Kočana  za knjigu JEDAN IZBOR (Carmen Croaticum, Vinkovci 2007.)

    Izabrala i uredila izbor iz ljubavnog pjesništva Stijepa Mijovića Kočana

    SAMO  LJUBAV  SLAVI  (Zagreb, Stimirio, 2012.)

     

    Uz pjesme piše aforizme koji su joj uvršteni i u neke prestožne antologije i haiku, u čemu je vrlo istaknuta te se nalazi u mnogim zbirkama, zatim crtice, priče i romane za djecu.

     

    Aktivnosti:

    Sklada i slika školjkama kojih je na tisuće izronila u Novljanskom zaljevu, roneći na dah. Imala je i tri samostalne izložbe: u Zagrebu, Novom Vinodolskom i Dubrovniku.

    Skupa sa Stijepom Mijovićom Kočanom, za kojeg se udaje 2008., (otuda promjena prezimena) priredila je i nekoliko izložbi lišajeva na kamenim podlogama iz Đurinića, Konavle, gdje živi od travnja do listopada, a od listopada do travnja u Zagrebu.

     

    Nagrade i priznanja: Prvu nagradu za kratku priču domoljubnog karaktera dodijelio joj je časopis TREN još 1993. godine. Ostala priznanja prošla su ispod radara, a i rijetko svoje uratke šalje na natječaje. Pisanje je njena strast, sve ostalo je sporedno.

    Neke su joj pjesme i uglazbljene.

     

    Članica je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Družbe Braća hrvatskoga zmaja.

    Bibliografija

    • TVRDA NJEŽNOST , pjesme (MD, Zagreb, 1994.) i
    • BRODOLOM SRETNA SVIJETA, pjesme u prozi (NZMH, Zagreb, 1998.) 
    • NEOZBILJAN ŽIVOT OZBILJNA JE STVAR, aforizmi, (Karlovac, 2005.)  
    • MAČAK STIHOTVORAC,  roman za djecu,  (Stimirio, Zagreb, 2013.)
    • PET KVADRATA NA OBLAKU, pjesme,  (Stimirio, Zagreb, 2013.)
    • KRATKA FORMA DUGI JEZIK, aforizmi  (Stimirio, Zagreb, 2015.)
    • CVRČKOVA MONOGRAFIJA, haiku  (Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.) 
    • IZNENAĐEN DAN, haiku   (Naklada Đuretić, Zagreb, 2017.)        
    • BRISANJE PRAŠINE, pjesme (MH, Zagreb, 2019.)

    Izbori iz djela

    OSJEĆAM  NEŠTO  NOVO
    (Iz knjige pjesama u prozi BRODOLOM  SRETNA  SVIJETA)

         Tišina me pritisnula, znam da je 
    moja, a opet je čudno drugačija od one 
    koju sam poznavala.
         Osjećam da sam baštinila sve što
    čovjek  na zemlji može imati, makar sam
    s one strane nepoznatog, iza Sunca.
         Osjećam nestajanje vremena
    Napetost između dva trenutka gdje nema
    ničega. A tako postojano je sve izgledalo
    da gotovo zaboravih kako se mogu
    izmijeniti i neshvatljivo kratki
    djelići prolaznosti.
          Osjećam pusta brbljanja
    ostavljena da se prelijevaju u sreće
    i nesreće.
          Previše osjećam…


    (1995.)




     

    KONSTRUKTIVIZMI  I  VERBALIZMI
    (Iz knjige aforizama  NEOZBILJAN  ŽIVOT  OZBILJNA  JE STVAR)

    *   Sretna sam što nisam muškarac. Morala bih živjeti sa ženom.

    *   Kome novac ne donosi sreću – neka ga da meni.

    *   Ne kradi mi čast! Ne čini od mene siromaha! Uzmi moj novčanik.

    *   Praznovjeran je! Vjeruje ženi.

    *   Oni su svoje otkukurikali, a hoće li nama svanuti to više nije njihova   stvar.

    *   Ne može mi novac biti sve – nemam ga dovoljno.

    *   I dok sam ljubila žapca – od njega nije postao princ.

    *   Kad upoznaš samoga sebe – ne možeš se prepoznati.

    *   Bilo bi glupo kad bismo se zbog tuđih gluposti odrekli svojih.

    *   I na pojedinim bi glavama trebalo pisati: «Prije upotrebe promućkati».

    *   Sve češće se držim pravila – glavu gore. Možda i meni nešto padne s neba.

    *   Kad me vratiš meni – bit ću posve tvoja.

    *   Da pojedinci i polude malo bi im se poznalo.

    *   Ne ostavljaj za sutra ono što možeš ostaviti za prekosutra.

    *   I ja sam za promjene. Samo se sa mnom nitko neće mijenjati

    *   U radu je spas! U neradu – užitak!

    *   Dok neki grade kule od karata drugi ih grade od kamata.

    *   Htio je biti glavni junak. A nije morao biti junak da bi bio glavni – bio je nećak…

    *   Umirovljenicima žele sretan odlazak u mirovinu i da im umirovljenički dani brzo prođu…

    *   Tko rano rani – ne naspava se.

    *   Onaj tko nema u glavi – često ima u džepu.

    *   Živim u demokratskom vremenu. Pazim dobro što ću reći.

    *   Nekima se sve daje na znanje – a nekima na uživanje.

    *   Nije meni do šale. I na kopnu – velike ribe jedu male.

    *   Nisu nas pripremili za ovo društvo. U školi su nas učili poštenju.

    *   Asfaltirali su i seoske putove – da im se ime ne vuče po blatu.

    *   Polako ali sigurno idemo naprijed. Samo, zna li netko – kamo idemo?!

    *   Kad si zašutio – bolje sam te razumjela.

    *   Nema vlada svu moć – nego mašta.

    *   Gospodarsko pile – crklo u političkim kučinama

    *   Tražili su da brže odrastem. Sad kad odrasla sam – pričaju mi priče za malu djecu.
     
    *   Nadao se – trgovao je iluzijama.

    *   Maslinici plaču za motikom, vinogradi zarastaju u draču, a oni – njaču li ga, njaču…

    *   Cijeli je život čekao svojih pet minuta. Sprovod mu je trajao deset.

    *   Šuti! Ne tuži se! Ni stvari se ne tuže, a svak njima služi se.

    *   Nije nada varljiva nego je čovjek nestalan.

    *   Ljepota nikad nije važna, ali je uvijek poželjna.

    *   Istina je najveće zlo – kada se sazna.