Popović Poje Jasna
Biografija
Jasna Popović Poje, rođena je 1958. godine u Novskoj gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Pedagošku akademiju u Petrinji. Kao učiteljica razredne nastave bila je zaposlena u Osnovnoj školi Novska sve do umirovljenja 2020. godine. Kao dugogodišnja mentorica i spisateljica, prenijela je na svoje učenike ljubav prema književnosti pa je nekoliko godina uređivala emisiju za djecu na Radijskoj postaji Novska Dječji kutak, a potom je također dugi niz godina vodila izvannastavnu aktivnost Mali haiđini s kojima je sudjelovala na međunarodnim natječajima i osvajala mnogobrojna priznanja i nagrade. Tako su ona i njezini učenici 2015. godine osvojili 1. nagradu na međunarodnom haiku-natječaju Matshuo Basho Award Contest u Italiji. Godinama je objavljivala radove u dječjim časopisima, a njezine pjesme, priče i igrokazi se nalaze u mnogobrojnim čitankama, početnicama, vježbenicama, nastavnim listićima i priručnicima te se objavljuju u e-izdanjima kao digitalni obrazovni sadržaji. Mnogobrojna priznanja i nagrade dobila je za svoje haiku uratke, ali i pjesme (natječaji Z. Golob, Erato, PIK -Poezija zlatnih stihova). Zajedno s učenicima nalazi se u mnoštvu međunarodnih haiku-antologija, časopisa i zbornika. Njezine radove objavili su mnogi časopisi za kulturu, umjetnost i književnost kao primjerice Marulić, Vijenac, Hrvatsko slovo, Književna revija, Književnost i dijete, Moslavačko zrcalo, Kvaka, Mali Pero (internetski časopis DHKDM), a bila je i dugogodišnja suradnica Školskih novina. Recenzentica je nekoliko knjiga, a također je napisala nekoliko osvrta na književne tekstove. Otkada je u mirovini, sve više radi tuš-hajge i objavljuje ih na hrvatskim i svjetskim blogovima te u međunarodnim časopisima. Ilustratorica je haiku-antologije Vugin pjev. U studenom mjesecu 2024., GKČ Ante Jagar u Novskoj organizirala joj je izložbu crno-bijelih tuš hajgi kojom je obilježila 25. godina haiku-stvaralaštva. God. 2015. primila je pismeno Priznaje Grada Novske za književno stvaralaštvo.
Članstvo:
DHK
DHKDM
MH – Ogranak u Novskoj
UHTS – svjetska udruga haiku i tanka pjesnika
Ogranak DHK Sisačko- moslavačke županije (2019. – 2023.)
Bibliografija
Ljetna nostalgija jedne učiteljice, Gradsko poglavarstvo grada Novske, 1996. (pjesme)
Čim školski autobus zaspi, Gradska knjižnica i čitaonica Ante Jagar, 2000. (pjesme za djecu)
Tajanini ogrci, Ogranak Matice hrvatske Novska, 2004. (ilustrirane priče za djecu) Ilustrirala: Daniela Vuković
Zubić u jabuci, Ogranak Matice hrvatske Novska, 2006. (haiku-dnevnik o prvašima)
Šestar koji nije volio kružnice, Ogranak Matice hrvatske Novska, 2006. (kratke priče za djecu)
Skok udalj zgrčno, Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2009. (novelete jednog desetogodišnjaka)
Muha u četvrtom A, Arca d.o.o. Nova Gradiška, 2010. (haiku-dnevnik o četvrtašima)
Smjehokazi, Spiritus Movens Kutina, 2014. (zbirka igrokaza za djecu), 2015.
Novčić u „ogrc“fontani, Spiritus Movens, Kutina, (zbirka haikua i haibuna) 2015.
Baš hoću, baš neću, Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2017. (zbirka pjesama i igrokaza za djecu)
Izbor poezije i proze za djecu, vlastita naklada, 2022. god.
U stolici za ljuljanje s okvirom od breze, (pjesme) vlastita naklada, 2024.
Vugin pjev, haiku antologija, 2023. (Udruga Tri rijeke Otoka Ivanića) – ilustratorica
Smjehokazi 2, e-knjiga, Book Creator, kreirao Bojan Iličić, listopad 2024. (digitalna zbirka igrokaza za djecu)
Snježna kugla, Redak d.o.o.Split, kolovoz 2025. (pjesme)
Zastupljena je i u nekoliko skupnih književnih zbirki i zbornika (Zavičajna čitanka Istine srca 1 i 2, Hrvatska Nika, Od mlinskih kotača do Ivanjskih kolača, Pišem pismo sebi, djetetu, Poezija zlatnih stihova, Gradovi od stihova, Književni kompas SMŽ, Zbornik Moslavine…)
Izbor iz djela
BADNJE VEČE U SOBI SA SIVIM KAMINOM
Škripala su vrata
U trećoj sobi
I drveni pod.
Zamrzla se stakla prozora
Od studeni.
Ali bilo je lijepo.
Smiješila se Marija d Djetetom
U naručju.
Pucketala je cjepanica u sivom kaminu.
Na hrastovom stolu
Gorjele su svijeće
I točilo se crno vino
Iz posuđenih čaša.
Borova grana je imala
Crvene mašne,
A kruh božićnjak
Pušio se tek izvađen iz peći.
Te večeri molilo se više nego ikad,
A na jeftinom,tek kupljenom tranzistoru,
Ivčić je pjevao:
Za u s t a v i t e r a t u H r v a t s k o j . . .
(iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.)
…
za moju pjesmu
dovoljna je bila
topla
učionica
i nekoliko pokislih
crnih
čuperaka
malo magle
na jednoj šarenoj
mašni
i otvorena
čitanka
s tadijanovićevom
pjesmom o dunji i ptici
(iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.)
POHVALA JABUCI
Priznali mi to ili ne, ali jabuka nas prati cijeli život.
Evo, na primjer, i moje odrastanje vezano je uz nju. Sate i sate, dane i dane, provodila sam u velikom i bogatom voćnjaku u kojem je bilo najviše stabala rumenih i žutih jabuka.
Ležeći pod njihovim krošnjama, razmišljala sam o tajnama koje one skrivaju, a zatim bi se začas popela na jedno od tih stabala i promatrala nepoznati svijet. Nepce mi je bilo puno ljepljiva soka koji se cijedio kroz moje male prste. Punih ruku i džepova nosila sam ih kući, a onda ih je baka stavljala na ormare…
Dida me naučio:
jabuke se cijepe
o Svetom Josipu.
A onda – jabuka na velikom odmoru, jabuka u studentskoj kuhinji, jabuka u trudnoći, jabuka u kolijevci, dječjoj kašici, kolačima, igri, školi…
Otpali zubić
zajedno s jabukom
trune u jarku.
Jabuka u pjesmi, jabuka u priči, jabuka u kazalištu, jabuka na misi… Bilo da je samo trenutni znak pažnje i dobrodošlice ili trajan simbol ljubavi, prijateljstva, blagoslova, snage i zdrave prehrane, jabuka je tu uz nas htjeli mi to ili ne.
I zato o jabuci – samo s ljubavlju!
(iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“fontani,2015.)
PRED SLAPOM
Plitvička jezera, slapovi Krke, Rastoke…
Stajati pred slapom i promatrati ga širom otvorenih očiju je kao i promatrati umjetničko djelo. Gromoglasnost i ljepota vodenog mlaza čarolija su za svakog ljubitelja umjetnosti, a njihanje jela i smreka opijenih tom glasnom pjesmom prizor je iz bajke. Iako bučne, kaskade vodopada čine orgulje kakvih nema nigdje u svijetu.
Pjena, šum, magla.
Rapsodija u plavom.
Raskoš slapova.
Ruši se vodopad s visokih stijena, razlijeva se u širinu i završava u nabujalom jezeru. Iz daljine se nazire mliječna pjena nastala snažnom bujicom bukova. Modrozelene vode rijeke, rastočile su se u mnoštvo prštavih slapova i slapića oko kojih sve vrvi životom. Sadrene barijere s pličinama, zelenilo po otočićima i hridima – sfumato za
slikara, rapsodija za skladatelja i dilema pjesnika „…što u
njem(slapu)znači moja mala kap?“
Hommage prirodi, oda ljepoti, psalam životu.
(Iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“ fontani, 2014.)
KAKO RASTE PRVAŠIĆ
Prvašić raste
od poljupca i priče,
šetnje po kiši
I toplog mlijeka,
od pisanog slova
i abecede,
od igre, veselja
i velikog smijeha.
Kao leptir i ptica
u slobodnom letu,
prvašić raste –
najbrže na svijetu!
( iz pripremljene zbirke za tisak pjesama i igrokaza za djecu Baš hoću, baš neću, 2017.)