U četvrtak 21. svibnja u Zagrebu je preminula Julienne Eden Bušić, književnica, prevoditeljica, esejistica te članica Društva hrvatskih književnika.
Rođena je 20. rujna 1948. godine u Eugeneu u američkoj saveznoj državi Oregon. Studirala je njemački jezik i lingvistiku u SAD-u i Europi, a tijekom boravka u Beču 1969. upoznala je Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i kasnijeg supruga. Vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu. Svjetskoj javnosti Julienne Bušić postala je poznata nakon otmice zrakoplova američke kompanije TWA 1976. godine. Skupina hrvatskih emigranata, među kojima su bili Julienne i Zvonko Bušić, akcijom je željela upozoriti međunarodnu javnost na položaj Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije. U New Yorku je tijekom otmice, prilikom deaktivacije eksplozivne naprave koju je skupina ostavila uz upute za deaktivaciju, poginuo policajac Brian Murray. Nakon predaje u Parizu Julienne Bušić osuđena je na doživotni zatvor, no uvjetno je puštena nakon 13 godina. Nakon stvaranja Republike Hrvatske dolazi u Zagreb, gdje je radila u diplomaciji i državnim institucijama.
Njezine kratke priče, eseji i kolumne objavljene su u brojnim časopisima i novinama u inozemstvu (The Barcelona Review, Gobshite Quarterly, The Merida Review, Verbatim: A Language Quarterly) i u Hrvatskoj (Most-Bridge, Kolo, Aleph, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik, Autsajderski fragmenti, Tema, Vijenac, itd.) Njezina prva knjiga sjećanja, Ljubavnici i luđaci, osvojila je nagradu DHK „Fra Lucijan Kordić” 1997. godine. Autorica je i knjige Tvoja krv i moja te romana Živa glava, temeljenog na istinitoj priči o hrvatskim ženama koje su prisiljene biti seksualne robinje u Vukovaru tijekom Domovinskog rata. Njezina posljednja knjiga Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada bavila se sudbinama hrvatskih političkih disidenata i odnosom Zapada prema jugoslavenskom režimu. Osim nagrade „Fra Lucijan Kordić”, dobila je nagrade „A. B. Šimić”, „Bili smo prvi kada je trebalo“ i „fra Martin Nedić“.