Književnica Malkica Dugeč, članica Društva hrvatskih književnika, umrla je u utorak, 15. rujna u Stuttgartu, u 91. godini života.
Malkica Dugeč rođena je 1936. godine u Zavidovićima. Pučku školu pohađala u Sarajevu, maturirala u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu Hrvatskoga sveučilišta diplomirala studij kroatistike. Kao profesorica radila je u školama u Požegi, gdje joj je 1960. objavljen pjesnički prvijenac Crveni biseri, zatim u Loboru, Gradcu (kod Drniša), Donjem Miholjcu i dr., prenosi Hina.
Pjesmama se počela javljati već 1953. u srednjoškolskom časopisu Polet te u Studentskom listu. Zbog javno iznošenih istina o hrvatskom jeziku, članstvu u Matici hrvatskoj, potpori Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika (1967.), sudjelovanju na osnivačkim skupštinama Ogranaka Matice hrvatske diljem Slavonije te općehrvatskom pokretu Hrvatsko proljeće – morala je 1972. zajedno sa svojim suprugom prof. Božom Dugečom emigrirati. I u tuđini je nastavila pisati pjesme, ali tek 1984., skoro četvrt stoljeća nakon pjesničkog prvijenca (1960.) objavljena je u Barceloni u izdanju Knjižnice Hrvatske revije (urednik: Vinko Nikolić) njezina druga stihozbirka Zemlja moja nebo moje.
Svoje književne radove objavljivala je u gotovo svim hrvatskim emigrantskim glasilima u Europi i u svijetu – sve do 1991., kada svoje pjesme i knjige počinje objavljivati u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Do kraja 2020. godine objavljeno joj je više od 30 knjiga. Prvu je zbirku Crveni biseri tiskala 1960., a od 1974. pjesme, zapise i članke objavljivala je u iseljeničkim časopisima.
Objavila je zbirke ispovjedne lirike Kriška dobrote, Sve dalje od sebe, S Hrvatskom u sebi, Kroz pukotinu neba, Žudnja za smijehom, Zipka, O kamenu poj, Drhtaji ptica, Moć svjetla, U riječ unjedrena, Tragovima bezdomnosti, Žigice vjere, stihozbirku na njemačkom jeziku Vjetrom istrgnuta (Vom Winde gerissen,) zbirku pjesama za djecu I cvijet može zaplakati, zbirku zapisa i novela Domaće zadaće, knjigu pjesama za djecu Početak rasta u ljude i jednu stihozbirku u digitalnom izdanju Suzama pečatim uspomene. Prevođena je i na druge strane jezike.
U nakladi zagrebačke izdavačke kuće Tkanica objavljene su joj četiri knjige Slobodna misao, Anegdote – Iz tuđine i iz Domovine, Krik iz magle i Za dane buduće.
Pjesmama je zastupljena u mnogim hrvatskim pjesničkim antologijama, kao i u leksikonima i u Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Nagrađena je književnom nagradom Hrvatskog slova Dubravko Horvatić za ciklus pjesama Sebe ne vidiš nikada 2005. godine, književnom nagradom Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Antun Branko Šimić 2007. godine, za stihozbirku U riječ unjedrena te književnom nagradom Društva hrvatskih književnika i ZIRAL-a Fra Lucijan Kordić 2014. godine za stihozbirku Žigice vjere.
Bila je članica Matice hrvatske od 1970., Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Njemačkog društva za kroatistiku u Bambergu, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) sa sjedištem u Baselu te mnogih hrvatskih kulturnih udruga. Živjela je i djelovala u njemačkom gradu Stuttgartu. Posljednjih godina života pobolijevala je i liječila se u bolnici u Heilbronnu.