Dragica Vranjić Golub, pjesnikinja, filozofkinja i leksikografkinja, gostovala je pred brojnom publikom na tribini DHK 13. ožujka i predstavila svoj opus, sintezu poezije i filozofije.
Autorica je na misaon i suptilan način govorila o jeziku kao svojoj stalnoj preokupaciji. Objašnjavala je više razina jezika koji promišlja i osjeća – teološku razinu, filozofsku (na primjeru Heideggerova poimanja jezika kao poezije), zavičajnu razinu jezika (mediteransko podneblje) i smisao materinskoga jezika. Svi se ti slojevi prepliću u njezinim pjesničkim knjigama od kojih je jezik mnogima i u samom naslovu (Drvo jezika, Predriječ, Riječ za riječ…).
Vranjić Golub posebno se osvrnula na svoju knjigu Filozofija i pjesništvo – Tin Ujević, u kojem Ujevića stavlja u kontekst filozofije Heideggera, Gadamera, Crocea i drugih. Autorica je govorila i o ugroženosti humanističkih znanosti u tehnosferi, krizi svakodnevnoga govora i drugim zanimljivim fenomenima.
Osobito se osvrnula na zastupljenost filozofije u leksikografiji. Nadahnuto je pročitala više svojih pjesama koje obiluju metaforama, filozofemima, apstraktnim pojmovima, ali su svejedno prohodne, što je rijetkost za poeziju koja ima i spoznajnu svrhu. Vranjić Golub na tribini je pokazala britku misao i duboku emociju, što je rijetkost za današnje doba u kojem se, kako je rekla, vraćamo slikovnom pismu zbog digitalizacije života. Publika je autoricu nagradila zasluženim pljeskom.
Lada Žigo Španić
