Ljiljana Matković-Vlašić, ugledna pjesnikinja, slikarica i kršćanska humanistica i aktivistica, gostovala je na tribini DHK 25. veljače. Matković-Vlašić predstavila je svoj bogat pjesnički i slikarski opus, s naglaskom na opširnu dnevničku knjigu koja je u pripremi, a u kojoj opisuje svoje odrastanje, obitelj u vrijeme poraća i nacionalizacije (stric joj je poznati dramatičar Marijan Matković), svoju kršćansku misiju na brojnim domaćim i svjetskim seminarima i kongresima (u okviru Drugoga vatikanskog koncila) itd. Autorica je knjiga ‘Žena i crkva’, ‘Blago mirotvorcima – glas vapijućeg u pustinji’, ‘Velike žene Starog zavjeta’, mnogih pjesničkih zbirki itd. Tribina je bila oplemenjena iscjeliteljskom snagom kršćanstva, autoričinim putopisnim hodom kroz svijet, a u svakoj zemlji, u svakom gradu uvijek je vidjela kapital kao nedodirljivi imperij koji drastično dijeli bogate i siromašne. Govorila je o važnom časopisu ‘Svesci’ u čijem je osnivanju i uređivanju aktivno sudjelovala, a koji je šezdesetih uzburkao vjersku učmalost i brojnim prijevodima članaka svjetskih autoriteta. Matković-Vlašić na razne se načine angažirala za ekumenizam, jaču ulogu laika i žena u crkvi, za prava religioznih manjina itd. I danas sudjeluje u političkom životu mirotvornim člancima koji, na žalost, ne mogu zaustaviti razne industrije smrti, ali mogu potaknuti duhovne ljude na drukčije zalaganje za humanizam i kozmopolitizam na planetu. Spomenula je brojne utjecajne ljude koji su joj pomogli izgraditi fresku života. I njezina meditativna poezija, bez verbalne kićenosti, promovira religiju srca u vremenu globalne bešćutnosti. Matković-Vlašić nevjerojatnom je dobrohotnom snagom vjere (bez institucionalizirane dogme) i ovoga puta privukla velik broj ljudi koji su je nagradili pljeskom.
Lada Žigo Španić
