Lovrić Mencej Višnja
Biografija
Rođena 3. srpnja 1962. godine u Sikirevcima kod Slavonskog Broda. Od 1983. godine živi i radi u Novskoj. Zaposlena u Radio postaji Novska na radnom mjestu Voditelj kulturnog i edukativnog programa. S dvadeset i dvije godine objavila je svoju prvu zbirku pjesama “Nisam vrijeme” (1984.). Pjesme su joj zastupljene u nekoliko antologija, često su joj objavljivane u časopisu za umjetnost i znanost “Hrvatska misao” MH Sarajevo, “RUSAN” časopisu za književnost, kulturu i druga društvena zbivanja MH Bjelovar, “OSVIT” časopisu za književnost, kulturu i društvene teme (Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar), “Sjeverni obzor” i “Brodski list” (Slavonski Brod), “Novljanski vjesnik” Novska. Književne kritike njezinih pjesama objavljivane su u raznim knjigama i časopisima za književnost i kulturu (Rusan, Nova Istra). Od obnoviteljske skupštine Ogranka Matice hrvatske Novska 1996. obnašala je u jednom mandatu dužnost tajnice Ogranka iu dva mandata dužnost zamjenika predsjednika, te je bila aktivna djelatnica u realizaciji programa nakladničke djelatnosti Ogrankovih izdanja. Jedna od inicijatora osnivanja Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije sa sjedištem u Novskoj. Obnašala dužnost tajnice Ogranka Sisačko-moslavačke županije, trenutno članica Upravnog odbora Ogranka DHK SMŽ. Bila članica Časnog suda DHK. Moderatorica više književnih tribina u Novskoj. Voditeljica i moderatorica Književnog taburea u Novskoj. U prosincu 2019. prebolila teški oblik korone, završila u invalidskim kolicima i invalidskoj mirovini.
Knjige
“Nisam vrijeme”, pjesme, Narodno sveučilište Novska, Novska 1984.
“A da je sve to ljubav”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 1999..
“Pjesmom se branim”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2000.
“Ispod duge”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2002.
“Iznad boli”, pjesme, Brodska riječ, Slavonski Brod, 2003.
“Poruke vjetra”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2005.
“Kapi pelina”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2007.
“Hrvatska Nika”, antologija, suradnja s Mirjanom Lončar, Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2009.
“Bugine tužbalice”, pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2009.
“Mirisi vremena”, nakladnik Ogranak MH u Novskoj, 2019.
„Bezvremenski sat“ pjesme u prozi, DHK Ogranak SMŽ., 2024.
„Udomljeno slovo“ pjesme u prozi, Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture, Sisak, 2026.
Izbor iz djela
ZNAČAJ.
U mračnoj šumi udomljeni strah.
Samo stoljetni slavonski hrast uspravno stoji.
SPORAZUM
I na kraju smo postigli,
dotaknuli
svoju nutritivnu vrijednost.
Potpisali smo sporazum
s onim svojim ja.
Vratili se iskonskoj vrijednosti života,
postojanja.
Svojoj hrvatskoj riječi podarili prostor
dok nam se ne izmiče
stoljetni san…
STOLJETNO STABLO
Stoljećima raste, stoljećima pronosi naš bit.
Ruše ga vjetrovi.
Lome mu grane.
Čupaju korijenje.
Stoljećima ga pokušavaju ubiti.
Stoljetni san uništiti.
Ali… ono i dalje stoljećima raste,
nove grane se granaju,
korijenje svoje sve dublje, dublje
u zemlji širi.
Stoljećima raste, stoljećima prenosi naš bit.
Stoljetni san i dalje se sanja.
PRIČA U PEPELJARI
Razgovor je utihnuo, tišini prepustio riječi. Dvije šalice na stolu piju svoj napitak. Početak jutra započinje s novim slovom. Trenutak našega života stavio točku na kraju priče. Magla se spustila nad Novskom.
Vrisak tišine započinje novi kraj neke druge, odvojene priče. Sanjivim jutrom zagospodario neki novi zvuk. Pokušavam napraviti korak, no ne znam kojim smjerom ga usmjeriti dok zaboravljena, zapaljena cigareta izgara u pepeljari pokušavajući pronaći svoju priču.
ZRCALNI ODRAZ
Zrcalni susret odraza pogleda u ispovjedaonici. Pogledaj me u oči. Ispred zrcala govoriš. Ne pokušavaj skrenuti pogled ni lijevo, ni desno.
Pravo u oči!
Nisi siguran koliko pogled govori, koje priče piše, ali budi siguran, istinu zbori, i nije ti baš ugodno u tom pogledu istine. Nema uzmaka. Istina je gorka. Nema skrivanja. Nema laži.
Pogledaj me u oči! Ispred zrcala govoriš.
Ispovijedaš se i bez zadrške i skrivene misli otvaraš dušu. Tražiš pomirbu. Tražiš oprost. Kada se nađemo u pogledu oko u oko, možemo nastaviti putem prema svojim obalama, prema postaji mira.
Prije toga samo me nježno zagrli.
TOPLI NAPITAK SAMOĆI
Budim jutro. Lagano otvaram vrata novome danu. Teški trenutci koračaju, razapinju stih noseći ga zaboravu. Duša se smrzava ne dopuštajući vrisku glas. Zalutalom putniku ni pogled ne darujem, kuham topli napitak samoći.
PONTO DA PIEDADE
Ti u Manchesteru promatraš krila leptira. Ja negdje u Portugalu, u malenom gradiću Ponto da Piedade. Na pješčanim dinama plešem i pjevam fado. Visokim valovima darujem dušu skupljenu ispod mirisa tvoje košulje.
UDOMLJENO SLOVO
Ja sam najstariji sin moga oca. Rođen u polju zrele pšenice. Rukama me sunce prigrlilo, i toplinom, i svijetu poslalo za čuvara slova. Godine se nizale, a ja sam i dalje bila i ostala najstariji sin moga oca. Sada sam udomljeno slovo na oblutcima skupljenih na tvome dlanu.
Stisni svoj dlan i čuvaj me u bistrom pogledu bijelih oblaka!
POLJUBAC DOBRODOŠLICE
Najprije se useli slovo, pa riječ. Iza riječi svoje kofere unese stih. Poslije stiha teškim koracima se useli priča. Livade i procvjetali pašnjaci preplave pogled. Bosa stopala hodaju dugim lenijama okićene divljim ružama i zrelim šipkom izazovno crvene boje. Ljepota s okusom čili papričica servirana u tanjuru krepke guste juhe od vrganja željno očekuje poljubac dobrodošlice slovu, riječi, stihu, novoj priči …
RIJEČI SU SE OGOLILE POTPUNO
Riječi su se ogolile potpuno. Otišle su osunčati svoju dušu na divlju nudističku plažu. Više je to bila usamljena uvala s kamenim stijenama i morskim dinama, tamnoplavim nijansama morskih dubina. Bilo je tu morskih ježeva, oštrog kamenja raznih veličina.
Na jednom velikom kamenu ispružile se dvije priče pokušavajući se stopiti u jednu, no nisu nikako uspjeli svući kožu s najintimnijim slovima koja su svoju potpunu nagost pokušala skriti u mnoštvu riječi.