DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Adolf Polegubić
Adolf Polegubić, Iz neobjavljene zbirke pjesama "Cipele ispod badema" – ciklus prvi.
Otići znači ostati
rano je
rano je usnuti
u vrtu ruža
s ružom na usnama
i mirisom njenim
rano je otići
preko brijega
i domahnuti domu
to boli
kao pjesma
ispjevana u kasni dan
kao suza
svjetlucava od jutra
i čime se ogrnuti
i sačuvati od sjećanja
i dođe peti dan
očekivao sam ga
s radošću i sjetom
imati vremena
jednako je kao i nemati
kad zadnji list
na vjetru zapleše
svoj zadnji ples
ostajem sam
i ogoljen
tu nema ničega
osim tišine
sve je prozirno
uzalud je prebirati po lišću
i tražiti razloge
u vihoru
dok stojim na vjetru
okrenut licem
vjetar me zahvaća
poput ljubavi
koja me je jednom
snažno zahvatila
a to se ne događa često
došla je u vihoru
probudila srce
i uzdigla me do oblaka
bila je jedinstvena
u pokretima i riječima
titrala je od jutra do večeri
u noći je s nama brojila zvijezde
i čekala jutro
bez povratka
dok jata ptica
u visoku letu odlaze
zima je blizu
kad tama pritisne
duboko
u kojem Te trenutku pronaći
Tvoje ruke kao opomena
i kao zagrljaj
kad nikog ne bude
kad jutro je daleko
kad list žut
pokazuje života put
bez povratka
tajna
samo Bog zna
koliko je koraka
što me Tebi vode
samo Bog zna za tajnu
što se previla preko tijela mojega
poput ruku Tvojih
samo Bog zna za radost
što izvire iz osmijeha Tvojega
u zimske večeri
i otkucaja
koji me vraćaju Tebi
u ovaj sumorni dan
i ovu zimsku večer
svu treperavu od čežnje
kad riječ presuši
poput potoka
na strmoj litici
u čemu pronaći svježinu
na putu velikih očekivanja
život je ono što ostaje
a ostaje trajnost
u kojoj jesam
i kad nisam
kad jesi
i kad nisi
i ne mogu daleko
gdje nisi
i ne možeš daleko
gdje nisam,
ljubavi moja
u ovaj dan
odlaze jedan po jedan
u ovaj dan
budi opojni
zvuk pjesme
s Oliverovih usana
i odsjaj večeri
snažno boli
kao neizgovorena riječ
kao pogled
prema ognjištu
koliko se kapi u grlu skupilo
poput vina
sa zemlje opore
poput grčevitih ruku
na plugu života
poput Tebe, ljubavi moja,
i naše tišine
ako odeš
ako odeš
tamo iznad srca i misli
moji će Te koraci pratiti
na obali zarasloj od snova
i pučini podivljaloj
od silnih valova
duboko u šumi
na strmim potocima
i beskrajnim pogledom
s navećeg brda
ako odeš daleko
i tada bit ćeš blizu
kao ovi stihovi
kojima Te dotičem
a snovi će moji ostati isti
poput zlatnih niti
koje trepere oko srca
u ovoj noći
do beskraja
sad kad Te nema
sad kad Te nema
ovaj je prostor prepun Tvojih riječi
koje u njemu odzvanjaju
one su kao opomena
pri svakoj mojoj odluci i misli
u kojoj nisi
otići znači ostati
i biti na tisuću načina
u prostoru
u koji si unijela riječ jaku
i riječ blagu
na stolu ruže, crvene ruže
i osmijeh
koji mi daruješ iz svakog kuta
daleko
u onaj dan
naše će obale
pljeskati od radosti
zbog našeg povratka
kao onoga dana
kad ugledali smo more
i kliktali
a to putovanje
već stoljećima traje
i nosi nas daleko
daleko od nas samih
na kraju
umorni od sebe
vraćamo se