DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Ante Žužul Marinović
Ciklus pjesama iz neobjavljene zbirke "Kad bivam mladi".
LJUBAVNA II.
Ti imaš pravo na laž
A ja na svoju ljubav
Ti imaš pravo na riječ
A ja na šutnju pretešku
Ti imaš pravo na ostanak
A ja na odlazak svoj
Ti imaš pravo na život
A ja na smrt svoju
PTICU ĆU PUSTITI SVOJU
U meni leže svanuća
I jedan suton stari
Eto vam novac i puške
I zlata puni ambari
Pticu ću pustiti svoju
Da let je visinom krije
I letjet će - letjet visoko
Kud niko letio nije
MUZA ISPOD VJEŠALA
I tako jednom reče muza
Sireno dušo morskih pjena
Dat ću ti noćas čvrstu uza
Meduza ja sam - il zla žena
I zapamtit ćeš noćas ovo
A nikad nećeš doznat tko sam
Izmiješat ću ti svako slovo
Da od nas devet - zbrajaš osam
I tako poet mlad i zelen
Svu ljubav svoju pjano veže
I rikao je kao jelen
Dok netko koban ražanj reže
I nitko ne zna što se zbilo
Tek živa ljubav koja pade
Jer prestalo je kucat bilo
Ljubavi čudne - posve mlade
U TAMNICU KNJIGE
Zadračio sam te
U tamnicu knjige
Mirluši
Cviće moje
U žaru sam te
Za lik pripremio
Za ticu i dicu
Za divlju rič
Šćapom srdžbu spratio
Ožegom ranu spržio
Srka sam te ko vareniku
Smočio ko grebu
Nisu li te izmeli u stapu
Na krosnama si tkala
Klapnju i tlapnju mi
Dušu i tilo zasnovala
Pripredala
Zatapala misečinom
S usana sam te drage posisao
Iz glagoljice
Iz okruglice
Iz kamenice
Iz kamene knjige tvoje
Iz vučije sam te pio
Iz Smokove Zemlje
Iz ćaćine krčevine
S nakovnja
Sa žerave sam te goloruk kupio
Glavnjom ti svitlio
More si zapinila
Stećkom i grobom dozivala
Za daleki cvit
Za daleki svit
U tamnicu sam te knjige zadračio
ZA TOBOM TRČEM
Za tobom trčem i ne žalim
Za tobom jauk sve je jači
Za tebe svako slovo palim
I svaka riječ mi kaže - plači
O tugo tuge - radost moja
Ja za sad nemam ništa više
Tek sijevne rimom pjesma koja
O ludi cantus - pjevaj tiše
Zar su ti ruke oduzete
Zar ti je noga polomljena
Gdje su ti one molbe svete
Što nude krila zaljubljena
I trči - trči - let te mami
Ti željo moja s vrha tuge
Jer nikad nismo posve sami
Mi robovi smo za sve druge
ČUDNA ŽENA
Ti koja nosiš bludnost mašte
I srce svoje zarobljeno
Čuvajuć cvijet iz bajne bašte
Što sve je trnjem opkoljeno
Ti koja nosiš sjenku oka
Razbludni dio cvjetne ruže
Tiha si - sjetna i duboka
I stalno sanjaš nešto duže
Ti koja pališ tamne riječi
I oči držiš zatvorene
Zar nema lijeka da te liječi
Ti nosiš usud čudne žene
Već krvav trag je usred noći
I plašt je težak s neba pao
Noćas ti nitko neće doći
Ni onaj dobar - ni onaj zao
ČEMPRESI SU PLAKALI ZA NJOM
Jezero je napunila snom
Čempresi su plakali za njom
Čežnja slutnju vezala za noć
Morala je drugoj zvijezdi poć
Dubine se ogrnule tajnom
A riječ pala na uzglavlju sjajnom
Ana lijepa - Ana ljepotice
Dubina ti uzela je lice
Sjene opet svojoj tajni hode
Smirila se površina vode
Jezera je napunila snom
Čempresi su plakali za njom
SPASI ME
Spasi me od puzavog jauka
Od maštovitih gladijatora
Od naručenog osmjeha
Spasi me moćna smrti
Od oholog i bogatog
Od materije koja kraljuje
Spasi me od rulje i gomile
Od centaura i stampeda
Spasi me od sarkazama
I glupana i satrapa
Spasi me moćna smrti
Od gole ljubavi moje
JA S ROŠČIĆIMA
Ja sam taj - s roščićima na glavi
Sve što je vaše moje nije
I sve što je moje nije vaše
Možda je to po božjoj volji
Ili đavlijoj - tko bi znao
(O, kako lak sam - nezemaljski)
Jučer sam priznao mladim konjima
I mlađim vjetrovima
Rijeci neumornoj s plićacima
Zelenim travama s vihorima
Pogledajte moju krv - kako je drugačija
Pogledajte - promijenio sam je
Iz moga oka plamen suklja
I strmoglava mi je pjesma
I vrtlozi su pod zaštitom
I jezik mi je rogat
Vidite li me - drugačiji sam
Glasom i šutnjom sumnjivom
Ja sam taj - ne klečim pred istinom
Niti je prešućujem
Vidite li - može se golim okom vidjeti
Kako mi roščići rastu - vidite li
VRIJEME LUDE BESJEDE
Njeno je svako vrijeme
I ona je svih vremena
Vitka i mlada
Plesačica prvoga reda
Niče u svakom kutku
Na svakom putku
Lako se prima za svako tlo
U svakoj glavi nađe mjesto
I sva su mjesta njena
ZAKAŠNJELA PERAČICA
Ne mari da su se zvijezde ustreptale
I da joj se haljina podigla
U bistrim vodama
Pa joj koljena dodiruju stih
Ovlažila i rečenica
Podigla me između vrba
I sad su mi zvijezde
Puno bliže