DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Božica Gašparić
DOMA OSTANITE
Došlo je vrijeme u kojem dom
postaje ognjište izvor topline
žar koji osvjetljava obiteljska srca.
Zajedništvo ujutro, zajedništvo za
stolom, zajedništvo uvečer pri
naklonu večernjice, blagoslovljen
boravak u domu.
Izvana je podmukli strah, nevidljiva
opasnost nepoznanica u svijetu koji
je do jučer mislio da putuje do zvijezda.
Ako vozimo ubrzano, prebrzo, u znaku
Stop moramo stati, brzina je postala
snaga, odijelo i vrijednost, jurili smo
valovima brzina , a bezbroj se znakova
Stop kotrljalo globusom - ne vidjesmo.
Kada bijeda grli siromaštvo, bogastvo
stvara ledeni brijeg ega , neizbrojeni
ljudi u ovo vrijeme bez doma.
Kroz prozor izložbe slika , skice, potezi
bezimenih boja pjesničkog neba,
ponizno trešnja cvate tišinom bjelinom
raspukla se poput kukuruza u kokice
dječjih zdjela, čudesno miruje let ptica.
Ponizno se svaki dan stvara od čiste
rose pa do bakinih memoara.
Iz albuma fotke se okreću
tako miriše ono vrijeme u kojem
smo bili mali osmijehom se rasipali
ni slutili nismo da bismo stali.
Zagrlimo dom iz ljubavi za svoje
drugima podijelimo ta mala dobra
riječima, molitvom, klikom, dostavom
da bismo osjećali, vidjeli, znali,
ponizno, strpljivo vrijeme pozdravljali
da bismo voljeli kao mali.
MILOSNI MIR
Mir miriše čajom iz bakinog lončića
u njemu ljubav postavlja uzglavlje doručka.
Sunce slapi bijele bisere u toplim očima
djeca tako rastu umivena jutranjim rosama.
Bakini lovrjenac od kristala suza radosnica
i ona slika okvirom od ružinih cvjetova
Ružarij u rukama otečenim od slatkih radova
ispucani pupoljci po stazama težačkih koraka.
Mir uz šetnicu predvečerja Rožarij u ruci
Na usnama tihe molitve razgovor s Gospom
od Ružarija.
Mislima tišina - bistre vode umor polijevaju
tako suša prućastih vlakana lahorom mili srce
Mir , oh prekrasan mir na bakinim obrazima.
Na usnama tihe molitve razgovor s Gospom od
Ružarija. Dan uz okretaj listova kroz stablo života
nabire mir iz putanje skrušena srce do plavih visina.
Kroz vijesti prošli su ratovi, krize valuta, bljesak laži,
Cirkus svijeta koji bježi...Na bakinim obrazima milosni
mir, anđeoski osmijeh , Ružarij u rukama...
Na usnama tihe molitve razgovor s Gospom od Ružarija,
sanak spokoja noćna sinfonija, cvrkut jutarnjih ptica
mirisne marame srca, snaga života, cvjetni puteljci u
zagrljaju od zrnaca, mirom nas krasi naša Krunica.
RUŽA PUSTINJE
Pijesak i pustinja, pisanje i milostinja
kako pustinja ispisuje pijesak
milostinja traži uvalu pisanih tragova.
Eru pisanja zagrće pijesak
da bi virutalne riznice postajale središte
kretanja vremena, brzog i u vidu magle
negdje u repovima daljina
možda bi i netko nacrtao cvijet.
Okreće se stvarnost , slapovi kristale svoju ljepotu
ne na ekranu nečije misli
ne brzo poput burzi već glazbom svojih harfi
čudesno stvoreno postojano, toliko blizu ipak daleko.
Niti ruka ne podiže pozdrave, jer je neko novo vrijeme.
Pustinjak i pisac, mali princ , čovjek od zlata.
Koraci ne prate svoj ritam, trube kolone blještećih letaka.
Starica sjedi bez naslonjača
štap je nestao u gomili razuzdanih svirača
mlado žito ne zeleni ne raste ono u blatnjavoj pjeni.
Brazde izgubile su retke samo ptice , ono malo jato
propjeva danu svakojake u njemu dosjetke,
pjesnik i bura neizgovorena avantura.
LAVANDA IMPRESSUM
U rasprostranjenom grmu cvjetovi
blage ljubičaste mješavine plavetnila,
sunca i povjetarca
sitni vez svilenog konca i latica.
Kroz korijenje korita suha trušća
i miris zemlje polijeva rast vita grma
baršunasto mekani boja maslina listovi
jedro dišu okupani svjetlošću
stoga i mirisi raspojasano uzdišu.
Vitlaju se lijevo desno, odmore borovinu
gdje grlate golubice trenutno se stisnu
tako se zagrli ljubav, s kojom se , eto teško
nose riječi i slikareva slika.
Mirisom se ogrnu pjesnička nota
da bi preko podnevnog plota staza sjene
bila plaha i modra duboka.
Pjesmaricu mirisa lavanda lista
ljuljam se u osmijehu, lavandina rosa
tako je čista kristalno bosa.