DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Denis Peričić
Postkarnevalski diptih (tada i sada).
Uvod, kao prisjećanje:
ZADNJI DAN KARNEVALA (2002.)
Zadnji dan karnevala: sve je manje sala
na bokovima naših mala. Prazna je sala
za bankete, menuete, ulaštene parkete
i stare tete. Ponekad nas samo sjete
ostavljene manšete na ono doba sjete
prije našeg bala, prije karnevala.
No, još tren il' dva, i usnut će Venecija,
raspast će se laguna od sna i potonuti do dna.
Ujutro, ti ćeš opet biti ti,
a ja ću biti ja, ti nesretna,
a ja – budala…
Pjesma iz ciklusa „Dravski most Rialto“, napisanog 2002.; djelomice je objavljen u Posljednjoj toploj noći (zajedničkoj zbirci s Evelinom Rudan i Slađanom Lipovcem) 2002., zatim u Vijencu br. 233/2003., a u cijelosti u Novom Kamovu br. 3 sv. 40, 2011.
Poslije 18 godina, kao podsjećanje:
ZADNJI DAN KARNEVALA (2020.)
Bez komentara, eto,
televizijska slika:
meduza putuje po Veneciji
kao vaporetto
nakon tisuću petsto godina
i ne gleda
jer ne vidi
pa se ni ne čudi
kakva su to čuda
u međuvremenu
izgradili ljudi.
Tvorba od želea,
jellyfish, je li,
ne pita za Tvorca;
ne pita se
kud se to sada skita:
glavno da se plovi.
I sasvim joj svejedno
što je to mezuza.
Na Cannaregiu
u mezuzi piše:
„Čuj, Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan jedini!”
a piše i:
„Ako se budete pridržavali mojih zakona.“