DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Jasna Horvat
NEPOSLUH I PROPUH
Kao svaku sobu dobra đaka,
I Dinkovu krasi sila olovaka,
Globus, šator, knjige i računalo,
Teleskop, mikroskop, pano i ravnalo.
Tu su još gitare, frule,
Bubnjevi i oštre strijele,
Kajdanke, barjaci, melodika,
Udaraljke, mač i zviždaljka.
Nasred sobe pune šarenila,
Leži sag istkan od plavetnila.
Osim Dinka, on nikome ne otkriva,
Kakvo blago u svom tkanju skriva.
Svakog dana iznova,
Kratko nakon sumraka,
Plavi sag se pretvara
U letača zvjezdana.
Prvo se od poda diže,
Zatim ga i tajna stiže:
Zbirka snažnih vjetrova,
Zračnih struja i vihora.
Resama ih razmrsi,
Bofore im izmjeri.
Uspavanog Dinka pridigne,
U noćno se nebo vine.
Sag i Dinko letjeli su čak do mora,
Dotaknuli su vrh velebitskih gora,
Preksinoć su maestralno maestrirali,
Zvjezdicama virtuozno orkestrirali.
Obgrljeni plaštom Mirohrane dive,
Rastjerali su oblake olujne i sive.
Razdragane note napustile su kajdanku,
Složno se poredale u nebesku uspavanku.
Zvjezdice i vile okružile su zvijezdu Danicu,
Mjesec se naklonio i otpjevao solo dionicu.
Perun je zagrmio i otputio munju – dvije,
Jaroslav je pomislio: na nebu se bitka bije.
Kući su se vratili čim su ugledali Zoru
- Dinko krevetu, sag mjestu na podu.
Dinko se prenuo, odjenuo i umio,
Pogledao se u zrcalo, torbu je pospremio.
Ponovio je zbivanja od prošle noći,
Al' sat je podsjetio: vrijeme je u školu poći.
Za Dinkom su se zatvorila vrata,
- eto nove zgode i u ovoj priči obrata:
Neposluh je iz sagovih resa izronio,
protegnuo se i objesno poskočio.
Rastvorio je prozore,
Pretražio ladice, ormare,
Zasvirao melodiku,
Pošarao kajdanku,
Zaudarao udaraljku,
Zapištao na pištaljku...
Plavi sag se meškoljio,
Tijelom je migoljio,
Zbirku vjetrova je umirivao,
Resama je privezivao.
Vjetrove je utanjivao,
Od Neposluha ih prikrivao.
Ali, jao, Neposluh je zamijetio
Vjetrovite zbirke jedan dio,
U tri skoka joj je pristupio,
I okupljene vjetrove raspustio.
Zapuhao je maestral,
Zatim jugo, s njim i bura,
Sjevernjak i tramontana,
Pulenat, levanat, široko,
Oštro i istočnjak,
Orkan, lebić i tornado.
Neposluh se veselio,
Pomagača je pridobio.
Propuh se naklonio,
Uljudno se predstavio.
Silno se napuhnuo,
I po sobi razmahnuo.
Poletjela je posteljina,
Odjeća i sva prašina,
Note su se razbježale,
Zavjese su plesat stale,
Knjige su se razlistale,
Gitare zaječale,
Udaraljke zazvečale,
Flauta je zapištala,
Zviždaljka zazviždala,
Figurice popadale,
I u pomoć pozvale.
Sag je bio nemoćan,
I resama svojim vezan.
Primirje je zatražio,
Al' Propuh je još rastao.
Dotaknuo je čak i strop
Prekinuo svjetla snop,
U šator se uvukao,
A ovaj je zaplakao.
Krilima je lamatao,
užadima škrgutao:
Krijesnici pritecite,
Policiji sve recite,
Prijavite Neposluha
I sudruga mu Propuha,
Da razvezali su moja krila,
Te da udaraju sada njima.
Zlostavljaju sve u sobi,
Potčinjuju nas svojoj volji.
Silna cika, ružna graja
Dovele su stvar do kraja.
U obranu od urotnika,
Ustala su sobna vrata.
Krijesnici su ih otvorili,
Zatim su ih zatvorili,
Sve su ovo ponovili,
I u bitku uplovili.
Frule su uzdahnule,
A figure odahnule.
Poslale su izvidnika
Starog našeg bojovnika,
Prvog od svih kraljeva
- Čuvenoga Tomislava.
Kralj je odmah uvidio,
Tko će izvuć' deblji dio:
Neposluh se umanjio,
Propuh se utanjio.
Vjetrovi posustali,
Bez reda su vrludali.
Kao da su ostarjeli,
Zgureni i oslabjeli.
Pod sagom su se sakrili,
Zbirci su se vratili.
Izrekli su pokajanja,
Prisegnuli na obećanja,
Posve su se zgurili,
U priču se pretvorili.
Odlučili su tihi biti,
Neke lijepe snove sniti,
S Propuhom se ne družiti,
Neposluhu ne služiti.
Plavi sag se ispružio,
Od svega se premorio.
Rese je uredio,
Počešljan je opet bio.
Lijepo se opustio,
I počinku prepustio.