DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Josip Balaško
Iz neobjavljene zbirke: „Žetva kumove slame“.
U vedroj noći
žanje Kumovu slamu
srpasti mjesec.
Pada zvijezda.
Možda samo nečiji
žarni opušak...
Svud krijesnice
jezde plavetnim poljem
u zvijezde...
Pale kapljice
vodopada postaju
sve gušća magla.
Otškrinut prozor
prema putu za vječnost.
Bljesak groma.
Trava je polegla
i neizvjesno čeka.
Kosci dolaze.
Vrapci slijeću
na derutno strašilo
i vesele se.
Grobna tišina.
samo bubnjaju grude
za pokojnikom.
Gledaj imelu
i zimi se zeleni
na tuđi račun.
Gromovit tresak,
to olujni vjetar sam
zatvara prozor.
Na zapovijed
vojnici stoje mirno,
stijeg ne sluša.
Za puna Mjeseca
na nebu bez oblaka
trnu zvijezde.
Oblačno nebo
a vide se zvijezde -
kočarice.
Udarac u zid
odjednom pokrenuo
pokvareni sat.
Zalazak sunca
prate morske orgulje
bez glazbenika.
Među trešnjama
samo je jedna zrela
i previsoko.
Suho sijeno
u kišovitom danu,
koliko truda.
Proljeće stiže,
glasan mu je dolazak.
Vrbove frule.
Jedno uz drugo,
zapušteno dvorište
i novi mercedes.
Snijeg na krovu,
samo se kućni dimnjak
sam očistio.
Olujni vjetar
skinuo s kuće krov
ne i gnijezdo.
Puni je mjesec,
svo livadno cvijeće
žućkasto cvate.
Mornar na moru,
stalno ga žulja sedam
mornarskih kora.
Šumar u gaju
sluša pjesmu slavuja...
po sjećanju.
Led pokucao
na ulaznim vratima,
nitko ne otvara.
Kišni oblaci
na ispucaloj zemlji
gase plam sunca.
Plače li plače
dječaćić na obali,
tone mu brodić.
Mutna rijeka.
Ribici u plićaku
trebaju pluća.
Velika rijeka
za niska vodostaja
postala potok.
U jutarnjoj rosi
zaostalo je svijetlo
noćne vedrine.
Na kukuljici
netom rođeni leptir
još suši krila.
Bijeli vitraž
na kućnim prozorima -
umjetnost zime.
Lošem ribiču
sve ulovljene ribe
postale zlatne.
Cvijet šafrana
cvate iz još smrznute
lukovice.
Jastreb ptičar
da bi dalje vidio
leti do neba
.
Pekinezer
u sniježnoj oluji
postao maltezer.
Laste otišle.
Čvorci još ne vjeruju
ranom snijegu.
Kiša ispire
sjajnu duginu prugu
od gradskog smoga.
U dnevni smiraj
pauk hvata sunce
u svoju mrežu.
Pognuvši glave
konji čekaju potez
pjenavim uzdama.
Prije šetnje
pseto spustilo glavu -
čeka povodac.
Žmirkava slika
gleda sa spomenika,
upaljen lampaš.
Na krošnji stabla
cvatu goleme praćke -
ptice ne mare.
Bijes ribiča -
ne vidi se plovak
od guste kiše.
Tiha kišica
u planinskom potoku
postala bučna.
Ispod snijega
proviruje samo krov
pseće kućice.
Kraj tužne vrbe
vesele djevojčice
grle dječaka.
Na jakom mrazu
jedva se raspoznaje
jaglačev cvijet.
Poslije pljuska kiše
novi most po prvi put
susreće potok.
Skaču dupini,
svaki je uhvatio
sunčevu zraku.
Nagnut nad rupom
na probijenom ledu
zamrznut ribič.
Ptičje gnijezdo
u rukavu kaputa
starog strašila.
Raznoliki grad
sklada po crijepovima
udaraljkama.
Miris tamjana,
tiha misa u crkvi
i mir u duši.
Daju mu piće -
prosjak poželi praznu
plastičnu bocu.
Orezani trs
na najvišoj grančici
pušta pupoljke.
Mali Mihael
u velikom pješčaniku
rasipa igru.
Lovačka paljba,
ipak su tri fazana
nastavila let.
Zrcalna voda
i svi ribički plovci
bez kolobara.
Na novom krovu
nedostaje živkanje
u gnijezdima.