DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Ljerka Toth Naumova
_180_276_s_c1.png "Ljerka Toth Naumova")
Ciklus pjesama u prozi iz neobjavljenog rukopisa naslovljenog "Zjenica bježi od zjenice".
Kuća moga djetinjstva
Zaigra srce čežnjom. Materinski jezik svetinja - dirljivost dočekanosti naše.
Vama se obraćam – korijeni moji. Isprepleteni su osjećaji – izvori tuge i nespokoja.
Okrutan život daljina iznenadi. Stari dome – kuća moga
djetinjstva u ruševinama.
Okrutan život daljina iznenadi. Stari dome – kuća moga
djetinjstva u ruševinama.
Gdje je nekad taj kućni prag bio? Krošnje orahovog drveta gdje prvi poljubac stidno izmijenjasmo. Zgarište kuće i samo pregršt uspomena sačuvanih u njedrima. Plam u očima. Drhtavom rukom vadim iz bakine
draguljaste kutijice zahrđali ključ što mi ga pokloni na samrti mati.
Krijesnica vrisnu
Tražimo stope svoje. Tjeskobne muke se ispreplele. U bespuću vapaj.
Kakvo tajanstvo nosiš, kakvu misao mi šalješ poslije šutnje? Promatram
samo poglede suzne. Zalud molba. Neizrečena tuga
u predvorju smrti. Raskrižje patnje u prikrajku tragičnosti.
Na nebu krijesnica vrisnu. Ništa više nije isto maminim odlaskom.
Razdaljine - grobovi preko dvije granice. U Molitvi se skupljamo
samo na blagdan Svi Sveti. Dirljivi prizor prožimanja sjećanja.
Beskonačni tijek boli peče daljinama. Bol je svuda ista.
Brzinom bježe slike
Vječni trenutak vreba. Bezimena sjećanja strpljivo šalju
svoje misli. Skrivaju se spokojem lica zagledani u čežnje za starim korijenima. Potkradaju prošlost, mame suze u žaru sveopćeg pozdrava.
Filmskom brzinom bježe slike.
Pobjež misli na pohod ribarskih natjecaja. Ribarske pjesme uz
zvuke tatine harmonike. Izlov ribe u samrtnom trzaju šarana.
Postavljen roštilj uz flaše “Staročeškog piva”. Kruženjem po
sjećanjima vrebam- blažene čarolije nezaboravnih obiteljskih radosti.
Sjećanja….
Dijeleći osjećaj gubitka voljenoga tate ponekad mislim
kako je smrt samo promjena svjetova. Ponovljivost misli.
Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave. Sjećanja su početak
besmrtnosti.
Zapaljeni virtualni lampaš na tatinom grobu - sjećanja.
Sjećanja…A sjećanja, sjećanja su kao susret.
Sjećanja se ne pojavljuju odjedanput, ona su uslovljena našim
mislima i predstavama-tamo gdje bol brani slavonske krajolike.
Zakartano vrijeme
Besjeda sa sobom - čudo i čekanje. Dočarani bijeg kiše
zaustavlja linija tišine. Nebo zamire preozbiljnom igrom
nebeskog traženja. Neskladan vidik plaši otvorene oči
jutra i najluđi san.
Zenit je izgubio lik u ponovljenom snu u kome zvone
uspomene na miris bakinih krumpira i usplahireni koloplet
dječijih nestašluka.Vremena se mijenjaju osluškujući opsjedu
daljina - odjek jednog zakartanog vremena.
Vlakovi
Vlakovi prolaze. S putovanjima zaborav pada među uvela
nadanja pod mojim uzglavljem. Nikada ne gledam lažnu
stvarnost u nedogled, niti žalost za izgubljenim vremenom
u vlakovima.
Neutabane staze prolaze na raskrižju iščekivanja tatinog smijeha.
Neumorno tražim nova priviđenja - utabane tragove prolaznosti.
Svakovrsnost neiskazivo pročišćuje ubježišta kolodvora.
Osluškujem brzine u začuđenosti - dalje od beskraja…
Obala prilazi obali
Kroz razbijeno zrcalo obala prilazi obali no nikada ne mogu postati Jedno. Između dvojbi čekam svoju obalu. Žedno ispijam učahurenost spokoja skrivenog u mirisima hrasta. Oči zaplešu. U čudu, čarolije ljubavi ožive udaljenim obalama.
Zvonik – pozdrav srca – zalog blaženstva spajanja uspona i poniranja.
Ništa nije tako veliko kao mostovi - prispjet obale na obalu. Razbuđeni mostovi djetinjstva vješto preslikavaju drugu stranu obale. Podsjećaj - teško je povezati misli iza horizonta uspomena na udaljenim stranama obala.
Raznoglasja
Radoznalost nepovratna u oproštajnom zaokretu kruga. Nevažne ljubavi sklapaju tragove nespokoja. Zavaravaš pohotu strasti! Pripazi na ludosti jer slomljeno srce kruži plačno. Lukavo traži oproštaj. Hrli žurno u neželjeni zagrljaj.
Risalište srcem iz nepoznatih riječi sabire raznoglasja – svijet rastanka.
Svakodnevica neočekivanih susreta ugnijezdila se u mrvice prošlosti. Grčevito ne napušta igru praznine. Prodire suzno očekujući nježnost. Uzalud. Sebičnost nadjačava vrtloge prohujalog rastanka.
Buđenje
Otrgnutost raspolovljeno opsjeda. Dijalog s vlastitim životom upisuje usud. Ovdje i ondje – gdje je moje mjesto? Na razdraganim padinama Papuka ili daleko tamo u tuđini - gdje mi je dom i obitelj.
Život između svjetla i tame -svjetonazor.
Dramsko zbivanje kao daleka grmljavina. Vremena se mjenjaju. No
krik odzvanja. Rasuće nosi raspeta križanja. Nosi molitvu između
tišine i krika. Milozvučnost otrgnutosti ostavlja ožiljke za navijek.
Ostaje samo buđenje tišine bez kraja.
Nesporazum
Sjeti se boravaka dočekanih. Često izazov krajolika uokviri osamljenost u metežu. Nedavno poznanstvo obgrli dijeljenu dilemu ljubljenih. Jeknu čudesni čuvar dojmljivog događanja kroz izvor saznanja nepoznatih.
Kontrasti iskaza dijeli gordost zagađenog horizonta. Buket darovani crta blistavu brazdu nesporazuma. Umijeće snalažljivosti brzinom izvlači upletene prste u dodiru hlade ruke. Što mi je činiti? Zaječi srdžba u tami.
Zastrašujući prezir kroz obezvrijeđen razum – prepoznavanje ludosti.
Ubija tambura
Zjena praskozorja ubire sanjalačke kapi znoja. Navaljuju vjetrovi udare milovanja. Dolazak novoga dana brani dvije jedinke napojene čarima noći. Ponekad nismo nedjeljivi – rastavljene ruke griješe. Gutaju melem odlaska s pitanjem – kojim putokazom krenuti?
Odgovor bježi nekuda daleko - novi svijet. Zvuci glazbe – novi početak.
Opijenost nijemo slavi svijetlost darovanu. U sjaju oka mnogo sjaja. Osluškivanje zamršenog prepolova izjeda utrobu - ispituje oproštaj. Ubija tambura. Zastor podignut – skinuti veo prepoznaje sadašnji trenutak.
Čekanje
Sat na zidu neumorno kuca. Teku dugi sati. Osluškuje zamor.
Ptice kriješte uz uzurpiranje predosjećaja opsesivnog. Netremice
trepće predugo čekanje. Vrijeme je - zveket krštenja - žudnja na dlanu.
Zagonetka prhne.
Očarano nadahnuće - zavist nejasna. Odjek koraka u nedosanjanom snu. Plahovitost izdaleka zamišlja opasnost u ključanici vrata jednog udaljenog svjetionika. Obris lica kroz pljusak u zametku - svjetleća šala. Iščupana prijetnja u vrtlogu pripada samo šetaču nedohodanih koračaja.
Moguće čudo
Odmjereno bez vjetra nepoznati skok pouzdano otkriva
šumnu nijemost. Rastanak se udaljuje s druge strane usuda.
Razigranost nepoznatih daljina stješnjava puteve povratka
na vlastiti trag preobražaja. Iskrenost i razum vezani šutnjom.
Ostaju samo nadanja pouzdanosti udaljenih rastanaka. Pretražuju
sigurnosni izvor otvaranja pupoljka i skrivenog cvijeta koji
ulazi u časovnik s pogrešnim vremenom. Ostavlja samo pukotinu
koja se doziva s dvije strane zrcala. Postajem svjetlost!
Zjenica bježi od zjenice
Neumorni ples kroz zjenice. Zašto zjenica bježi od zjenice? Zbog kazne zaljubljenih ili bijega trenutka izgubljenog. Uzaludno opiranje pritiska.
Oči umorne uprkos produživanju noći. Susret očiju i razuma – približavanje promjeni uma. Krik pročišćava dubinu čovječjeg beskraja.
Gdje sam? Pred zrcalom. Ljubljeni jecaj ispire dno očno. Mudro se nižu listovi neposlanog pisma. Nadmudruju nekadašnju nemoć. Obrambena povreda savršenog spora trenutačno smiruje. Ugodan tren samo još jedno uznemirenje. Na dlanovima kuca srce neposlanoga pisma.
Životni krug
Upitnici razbistrenih snova lete brzinom očaranosti. Strepnja iskače iz tmine jauka ugušene maštom tajnovitog trenutka. Vezana šutnja brižnosti utopljena u zvonu glasnih obilaza. Izmama se provlači kroz ušice igle.
Traži izvor prkosa u klokotu bez povratka.
Zauvjek stihotvorje šalje jecaje okupane pobuđenim revoltom sjena.
Vračanje ukopava iskru oka u slomljenom trenutku.
Životni krug zaokruži treperavu nemoć. Plamičak bešumno žari obraz.
Iznutra započinje iseljavanje napadnih bježanja.
Otkucaji sata
Kušnje nesporazuma ukorijenjeno odišu vonjom znojnih pazuha.
Raslinje utonulo u otkucaje sata što sporo mijenja vrijeme.
Nijemi metež umnožava životne poruke. A misao bježi nekuda daleko.
Utočište odgoja pretražuje neumoljive istine životne biti.
Barem večeras neka prestanu svađe. Neka se razbistri san utonjen u nesporazum dubina noćnih. Neka zablista iskušenje molitvom krunice.
Spasenje očekujem! Promišlja lakomost nevjerice. Iskorak blaženstva
podržava privid ozarenja plodnosti.
Riječ neizgovorena
Događanja se nižu nijansom odgoda. Prodor mržnje stišava bijes.
Riječ neizgovorena je istina. Potkrada uspavanost zatreperene želje. Nezavisna nit brani nezaustavljene prekretnice. Zaštićene razmisli odolijevaju kroz oslobođena gnijezda. Miriše stvarnost u buri strpljivosti.
Urasla drhtava nijemost. Potraženi spokoj gazi gordost. Vlada nemir tišina.
Grabež istine vrišti. Mučnina izjeda prazne prostore sobe.
Neutješnost bešumno odzvanja. Bjelasa se naramak sjećanja .
Zaboravljene neizgovorene riječi ponovno vraćaju začaranost.