DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Maja Kušenić Gjerek
MILOSRDNE KRONIKE
Samo maske natopljene molitvom,
Samo rukavice
S nježnošću u jagodicama
I znak
Kojeg na čelo
Stavi anđeo
Koji poput svjetiljke
Od rođenja
Stoji u našoj sobi,
Mogu pomoći
Dvadesetih godina
Ovoga stoljeća
Piše,
Diše
U slovima proljeća
PROLJEĆE NA ZEMLJI
Otići, Bože moj,
A proljeće je,
Ima li okrutnije
Sudbine
Odlaziti daleko,
Kad sve je blizu,
Rascvale forzicije,
Kruške i japanske dunje,
Ljupke ljubičice
I svileni jaglaci,
Sva rascvala slova
Na zelenoj tipkovnici
Kojom piše Život,
A piše čitko;
Svi smo srodnici,
Jedan plus dva,
Svi smo isto,
Na istoj od
Dvanaest stepenica
Mudrosti
Hoćeš li nam suditi
U ovo slatko vrijeme buđenja,
U nježnoj scenografiji,
Kad
Sve miriši na vječnost,
I malo smo zaspali
U laticama
Život cvate, dobri Bože,
Najljepše čudo u svemiru,
Proljeće na Zemlji,
Mi bismo disali,
Mi bismo plesali,
Mi bismo pisali
Ode i školske zadaće,
Pjesme o ljubavi,
Mi bismo, još malo,
S mravima,
Puzili u travi
I mirisali
Buđenje,
Zvjezdane liftove,
Bijele brodove
S umornim anđelima
U oblacima,
Molimo te,
O,
Molimo te,
Još malo odgodi,
Odlazak zaustavi,
Nek se sunce
Dogodi bar još jednom,
U ljubavi,
Sveto ljeto,
Besmrtno i žuto i plavo,
Kao sjaj plamena
U vodi,
A onda nas vodi
Kamo želiš,
Doma,
U zagrljaj toj
Beskonačnoj,
Krilatoj,
Nebeskoj slobodi...
20.3.2020.
BOG PJEVA
Uskrs je vječan,
Kao prva sreća,
Netko pali ruže
U mojim prsima
Starom bakljom,
Biseri koji bi mogli
Hladiti tragove raspeća
Proljetno su cvijeće,
Ptičji glasovi i lepet vjetra...
Tko može biti velik
Kao Bog,
Da se zauvijek, svega sjeća?
On svira
Uvijek istu melodiju,
A mi plešemo na vjetru,
Ne slušamo,
Ne čujemo
Od šuma vlastitih misli,
Dok pjeva kao jutro,
Ponavlja kao večer,
Na križu
Prostora i vremena,
Umjesto nota
Ptice lete
U eter
I ne skriva se,
Ne prerušava
U jesen ili proljeće,
Otiscima prstiju
U svaki novi cvijet
Polaže svoje tijelo
Kao sol i šećer,
Njegova krv cvate,
Njegov glas je
Ljubav,
Sve melodije su tu
I svete
12. travnja 2020.
MALA
Tvoja noć, Bože,
Što bih ja bez tvoje noći,
Ne bih znala tko sam
Ni kamo idem
Bez vidovitih snova
Koji me sjete
Da sam samo
Čestica Tvog bića
Koja kleči u prašini,
Hvala ti za tu
Tamu milosti,
Za mjesec koji
Muca srebro
I pticu koja drhti
Na nestvarnoj grani
Rođenja i smrti,
Što bih razumjela
Od svjetla,
Osim bičeva
Sunčevih zraka u očima,
Za čim bih čeznula,
Da nema ovih gustih oblaka,
Bez svemirske noći
I zlatne Biblije
Zvijezda,
Ne bih znala
Pronaći
Tvoj zagrljaj
S druge strane zrcala,
I kao šibica u tami
Šaptati u zraku,
Pjevati u mraku
Hvala,
Hvala,
Hvala,
Što dišem,
Što Ti pišem,
Ne bih sve
Svjetlom,
Krvlju,
Zapisala
U Knjigu Života,
Kao da sam
Velika,
Ja, mala.
16.4.2020.