DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Siniša Matasović
Iz ciklusa neobjavljenih pjesama ''O njoj i njemu''.
Roštilj
''Kako ružan tip'',
pomislila je prvi put kad ga je ugledala
na roštilju kod zajedničkih prijatelja.
Točno ga je tim riječima opisala sama sebi
u svojoj lijepoj, seksi glavici:
''Kako ružan tip''.
Ne: ''Nije baš oličenje ljepote'',
ne: ''Mogao je biti simpatičniji u licu'',
ne: ''Pa dobro, ima uredno ošišanu kosu i podrezane nokte, i to se broji'',
ne: ''Sigurno je dobar s računalima, možda posjeduje vlastitu IT tvrtku'',
ne: ''Kladim se da volontira u društvu za zaštitu zaboravljenih nosoroga'',
ne: ''100% ima veliku kitu, pa nije ga Bog mogao baš toliko zakinuti''.
NE!!
Nije si ga opisala
nijednom od tih mogućih fraza,
već točno i precizno riječima:
''Kako ružan tip''.
Četiri mjeseca kasnije
stajala je s njim pred oltarom
jer nije željela razočarati majku i napraviti abortus.
''Kako ružan tip'',
pomislila je još jednom prije nego je izgovorila
osuđujuće DA.
Nakon toga su joj se glavom zakotrljale
još dvije rečenice koje nije izgovorila glasno:
''Koja sam ja prokleta glupača.
Da sam barem onu večer popila
pola litre manje''.
Pomfrit
Njihova je veza bila
poput podgrijanoga pomfrita.
Nijedno od njih dvoje
nije u njoj bilo zadovoljno,
a opet,
nijedno je se nije bilo spremno odreći.
Generacijski su bili tu negdje,
jednu do dvije godine stariji on ili ona,
u početku dvadesetak,
do danas su skupili trideset i koju.
Ona povučena, vitka, solidne guzice i sisa;
uredna, načitana,
bez jednoga dana radnoga staža,
diplomirala pravo u tridesetoj,
kada su joj već i roditelji izgubili
posljednju nadu.
On visok, mišićav, domalo pa zgodan,
zaštitar u krugu propale metalurške tvrtke.
Dane su mu kratili golubovi
svojim dosadnim gugutanjem i
poneki Cigić kada bi došao u krađu.
''`Ko im jebe mater, neka nose'',
pomislio je svaki put u takvoj prilici i
propustio pozvati murju.
Nije želio popiti metak zbog sumnjivog metala.
Nalazili su se dvaput tjedno,
obavezno subotom i još jednom.
Seks je bio više loš nego dobar.
Njemu bi se najčešće digao na desetak minuta i
potom nepovratno pao.
Izvedba mu je također bila u najbolju ruku osrednja.
Ostavit ću ga,
obećala si je uvijek nakon toga,
ali nije ga ostavila.
Njemu je smetala njezina pretjerana pedantnost.
Mrzio je što se ne može opustiti uz alkohol i cajke.
Ta prokleta intelektualnost,
govorio si je često,
ostavit ću ju zbog toga.
Nije ju ostavio.
Lani je otišao na šest mjeseci raditi kod poznanika u Stuttgart.
Oboje su se zakleli sami sebi da je to to,
da se više neće viđati ako i kada se on vrati.
Onda se vratio na mjesec dana.
Sve je teklo nepromijenjeno.
Osrednji fuk subotom i još jednom tjedno.
Tko će znati ima li tome kraja.
O zajedničkom životu nisu nikada razmišljali
ni on ni ona.
Kratka je ovo pjesma za njihovu zavrzlamu,
nadživjet će cjelokupnu književnost i
pjesnika koji ovo piše.
Dobro je tako.
Koga uopće zaboli za njih dvoje?
Koga uopće zaboli za bilo koga?
Špagete
''Postoji nekoliko osnovnih pravila
za skuhati dobre i ukusne špagete,
a najvažnije je –
ne smiješ ih pustiti da odstoje.
Ako na pakovanju piše 8 minuta,
kuhaš ih maksimalno 8 minuta;
možeš i 7,
ali nikako duže od 8.
Ocijediš ih u sudoperu,
istreseš u tanjur i serviraš odmah
s umakom koji također već treba biti
pripremljen i topao'',
tako ga je poučavala prvu godinu
kada su počeli živjeti zajedno.
Neuspješno.
Koliko god se trudio,
njemu su uvijek ispadale ili gumene ili gnjecave,
da ga Bog jebe blesavog,
opsovala je tisuću puta.
Nikako nije mogla shvatiti
kako je i na koga ispao toliko smotan.
Ranije ga je mater držala na dlanu
kako i priliči nježnoj bebici.
Kuhala mu je dnevno po tri različita jela,
sve po njegovoj želji,
često i u ponoć ako bi zatražio.
Sam nije bio u stanju ispeći jaje na oko
ili skuhati kavu.
Teško si je uopće mogla objasniti
zašto je isprva krenula s njime.
Imao je doduše iskričav osmijeh i
neobičan način držanja tijela,
ali u globalu je bio ispod svih njezinih kriterija:
– nije išao na fakultet
– bio je totalni antitalent za sport
– nije se razumio u tehniku ni glazbu,
čak je i u krevetu dobivao jedva prolaznu ocjenu.
Trpjela ga je četiri godine,
a onda je rekla sama sebi:
''Pa nisam valjda tolika guska,
da ću čekati famoznu sedmu godinu
kako bih ga otpilila''.
Popustila je udvaranju pravnika
s kojim je godinama radila u uredu i otvorila
novo poglavlje.
Ni ovaj nije bio u stanju skuhati špagete
ili bilo čime pogoditi okvir njezinoga gola,
ali zaključila je:
''Ako su baš svi muškarci toliko nesposobni i šlampavi,
onda ću se barem vezati uz onoga koji ima para''.
Nakratko ju je proganjala grižnja savjesti,
ali nakon tridesetak sekundi je slegnula ramenima i
pustila rijeci neka teče.
1,9
Kada ga je upoznala činio se kao
sasvim normalan tip.
Bio je relativno nizak i žgoljav,
ali njoj to nije smetalo.
Pristojno odgojen, obrazovan,
vješto je svirao gitaru.
Naknadno je spoznala da svira i piano.
Izvodio je neke od njoj omiljenih melodija.
Više nije bilo natrag,
jela bi mu i govno iz ruke.
Kada ju je zaprosio nije dvojila.
Kimnula je glavom bez riječi,
zadigla haljinu i svukla gaćice;
natrljala mu ih je u lice pa raširenih nogu
legla na krevet.
Ako to nije bilo uvjerljivo DA!,
povijest bi trebalo pisati ispočetka.
Prvo dijete, djevojčica – Lea, njegov izbor imena.
Drugo dijete, djevojčica – Naomi, ponovno njegov izbor.
Kasnije je došao i Patrik – još jedno ime po njegovom.
Sve mu je puštala na volju.
Prve četiri godine braka, med i mlijeko,
ni sljedeće četiri nisu donijele promjenu.
Onda je zapao u kockarske dugove.
Počeo je obilaziti kladionice i casina,
igrati u velike uloge.
Nije se radilo o tipičnoj priči koja uključuje
loše društvo.
U sve se uvalio sam,
tko bi znao kako i zašto.
Ona je saznala posljednja,
tek nakon što je u očaju opljačkao benzinsku pumpu i
počeo pucati po plavcima kada su dojurili uz sirene.
Prvi je metak primio u predjelu trbuha,
sljedeća tri u ramena i prsa.
Dokrajčio ga je onaj koji mu je prošao
kroz lijevo oko.
Inače je bio potpuna kukavica;
pizda, reklo bi se u narodu.
Nikada to ne bi učinio ubrojiv.
U krvi su mu izmjerili 1,9 promila alkohola i
značajnu količinu heroina.
''Heroina…?'',
tupo je ponovila za policijskom službenicom
koja joj je pročitala sažetak zapisnika.
Tada je pustila još jednu suzu i
lice joj se naprosto isušilo.
*foto: Ilija Aščić