DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Sonja Zubović
Nas dvoje
Nas dvoje bezbroj puta
gledali smo
gledali smo
zvijezde,
svitanje,
morske daljine,
planinske vrhunce,
olujne magle i vijavice.
Nas dvoje bezbroj puta
gledali smo
rođenju i smrti u lice,
i dok je oko nas
pljuštala kiša zla
i jauk rata,
nas dvoje
jedno drugom
govorili smo
riječi ljubavne,
one jedine
imale su smisla,
glasne i žive
osvijetljavale su svijet.
Nas dvoje bezbroj puta
gledali smo kako nas je
naša ljubav spasila.
Obale
Vode, vjetrovi, oseke, plime
igra varljivih oblika
rubova, hridi, slika
uz riječno korito
meki, porozni
trusni
nasukani sprudovi,
mjene kartografije
agregatnih stanja
i poniranja,
ni obale nisu
kao što se čine.
Oslobođene tišine
Na svakom koraku
stijena,
nova sjena,
Svatko, Netko i Nitko,
čopori hijena,
na svakom koraku
prenapučeni
zvuci
mijena,
u nosnicama
miris daljine
dodir žudnje
slobode,
oslobođene tišine.
Kretanje
Obična mala
predaja sunčanog
popodneva,
u šetnji s nama
igra čula
na livadi,
lelujavi lahor,
žubor potoka,
u krošnji breza
treperave nježnosti,
zvuk živog
kretanja Vječnosti.
Zar, ne vidiš,
ne možemo nestati.
Zagrljeni
Uz obalu
rasute u šetnji
lelujave haljine,
golišave jedrine,
eter pun soli
žudnje i predaje.
Horizont tone
u Sunce
u more,
zagrljeni
nazdravljaju ljubavi
smiju se u lice tami.