DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Zrinko Šimunić
MOLBA
Recite joj da je lijepa
i nek' izađe iz kućice za ptice
i vrati svoje izgubljeno lice
Recite joj da je nježna
i nek' vrati svoje bolero-prste
ples noktiju i nakit tihe vrste
Recite joj da je mudra
i nek' vrati taj osmijeh mlade lune
sunce u očima i šapat krune
Recite joj da ima dušu
i nek' oćuti milost zlatnih snova
dodir anđela, okus blagoslova
NOKTIĆI
Ona kad lakira nokte na nogama
raširi prste rastavnim veznicima
stopalo joj postane cvjetna lepeza
a jagodice poljupci tihog vrludanja
Ona tad prisloni obraz na koljeno
kao da o nečem zagonetnom sanja
a ustvari filigranski ukrašava noge
da joj budu šapat plesnim koracima
HIC ET NUNC
Zagledan u svoje misli
u ono o čemu sanjaš i pišeš pjesmu
ti si sada i ovdje
jer si u pjesmi, a koja se rađa
ovdje i sada
Dozivaš slike
a one su tu
Dozivaš mirise
oni te draškaju
Dozivaš glazbu
a ona zvoni i tutnji
Pišeš o ženi
koju voliš, a ona te ljubi
ovdje i sada, u pjesmi
U KUHINJI
Sjećam se, jednom je Višnja objavila svijetu
svoja bosa stopala
nehajno prekrižena preko barske stolice
Nokti su joj bili crveni, a prsti rašireni
onako pandžasto, požudno… i pomalo drsko
Gledao sam njena lijepa koljena
pete, listove…
htjedoh joj napisati nešto lijepo
o nogama, napišem: „Che belle gambe!“
i ostanem bez komentara
Pa da, i nisam bio nešto duhovit
Ona je tad sigurno pošla u kuhinju
pristaviti paštu i oprati rikulu, ko bog
će dodati i malo mozzarelle
Ljeto je, ona se nehajno okreće
na bosim nogama
ona to voli, taj dodir toplog
istarskog kamena
to uglačano tijelo koje joj ljubi stopala
Tko zna koje joj sve čakre
taj ples na vršcima prstiju otvara
RUSIJANCI
Svenu Adamu Ewinu
Sven je napisao
da je veliki kan rođen u Pribislavcu
Ali zašto baš tamo ?
Sven mi je, čini se
ušao u dječje snove
Prikopčao se na božji server
i hakirao mi cloud
Sjećam se kako sam Rusiju
i Rusijance
zamišljao negdje kod Prve osnovne
u Čakovcu
I kako mi je u očima bila oštra
ruska zima
a prve pahulje snijega lijepile se
na granitne kocke na putu
prema vojarni, i još dalje … prema Pribislavcu
odakle je, ali ja to tada nisam znao
dolazio Kublaj-kan
A jedne nam je veljače, kad se snijeg rastakao, kašio
nama klincima u prvom razredu
Vesna pričala o Miki Trasiju i mačku Džingis-kanu
Nije to bez vraga !
Bili smo nadomak Velikog grada