Šimić Pejo

Objavljeno

Životopis

Pejo Šimić rođen je 15. srpnja 1952. godine u selu Foči kraj Dervente, BiH. Osnovnu školu završio u  Johovcu, a  gimnaziju u Rijeci, a potom sam se vratio u rodni kraj.

Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a osamostaljenjem Republike Hrvatske i učestalije, tako da su mu radovi objavljeni u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Malom koncilu, Vijencu, Maruliću, Književnoj reviji, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Svjetlu riječi, Imotskoj krajini, Usori, Jeci zavičaja, Zovu Srijema, Zatvoreniku, Hrvatskom vjesniku, Požeškoj kronici, Posavskom glasniku, Derventskom listu, Dometima, Osvitu, Bakarskim zvonima, Hrvatskom fokusu, Susretima, Češkoj Jednoti, Slovačkom Pramenu, Makedonskom Zenitu, Hrvatskom listu, Tomislavu te u četrdesetak zbornika i nekoliko monografija. Za svoja djela više je puta na pjesničkim manifestacijama osvajao prvu i drugu nagradu. Pjesme su mu prevođene na mađarski, češki, njemački, talijanski, slovački, poljski i makedonski jezik. Postao sam Društva hrvatskih književnika, a član sam  Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne od 2018.

Nakon završetka Domovinskog rata ostao je  bez doma i zavičaja. Preseljava  se s obitelji u Zagreb i počinje stvarati novi život. Hrvatska postaje njegov  novi dom i nadahnuće. Počinje surađivati s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Imotskom krajinom te ograncima Matice hrvatske: Imotski, Posušje, Rijeka, Split, Požega, Slavonski Brod, Grude, Kutina i Osijek, te s Društvom pisaca Sjeverne Makedonije i Poljske.

Preko trideset njegovih pjesama je uglazbljeno.

Djela:

  • “Zov Hrvata bosanskog Posavlja” (Zagreb, 1992/1993. četiri dopunjena izdanja) 
  • “Zemljo moja” (Zagreb, 1993.)
  • “U vrtlogu sna” (Zagreb, 1994.)
  • “Suza na zgarištu” (Rijeka, 1995.)
  • “Čežnja: Pjesme duše moje” (Zagreb, 1996.)
  • “Dah sudbine” (Zagreb, 1997.)
  • “Vapaji” (Zagreb, 1999.)
  • “Licem u lice” (Zagreb, 2001.)
  • “Između svjetla i tame” (Imotski, 2009.)
  • “Olujna vremena” (Rijeka, 2011.)
  • “Duša mi gori” (Split, 2013.)
  • “Sve moje ljubavi” (Imotski, 2018.)
  • “Spoznaja” (Rijeka, 2018.)
  • “U njedrima nade” (Rijeka, 2019.)
  • “Nebeske vibracije“ (Osijek, 2021.)
  • “Ranjena zemlja“ (Rijeka, 2021.)
  • “Hvalospjev ljubavi“ (Zadar, 2022.)
  • “Čovječe, prizemlji se“ (Osijek, 2024.)
  • “Kap ljubavi“ (Osijek, 2025.)
  • Bljesak Slobode (Okučani, 2026.)
  • “Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine” suautor s Đurom Vidmarovićem (Zagreb, 2024)

Izbor iz djela:

HRVATSKA ZEMLJO, LJUBAVI MOJA

U sudbonosnom trenutku
kad se čovječanstvo
pretvara u zvjerinjak,
bol i suze guše smijeh,
nasilje crta granice i briše povijest,
ljubav i radost postaju grijeh.

Croatio, moj smiraju dana,
nesana noći i rumeno praskozorje,
s tobom liježem, s tobom se budim
i poput novorođenčeta u zipki
za toplim zagrljajem, čeznem i žudim.

Hodeći postajama križnog puta,
želim biti Šimun naših dana,
podmetnuti staračko rame
pod breme križa,
da mi na vrhu Maslinske gore
do uskrsnuća budeš što bliža.

Volim te u šapatu mora, odsjaju sunca,
u teškim danima i spokoju mira.
Ljubim te u pjesmi, kad se tuguje i pati.
Kad mi usne budu žeđale zadnju kap vode
Domovino, s ponosom ću tvoje ime zvati.

Otvori mi majčinska njedra
dok prostirem molitve i vapaje
pred lice Svevišnjeg,
da na moru i kamenu,
brazdi i otkosu, ostaneš svoja,
Hrvatska zemljo – ljubavi moja!

ISPRUŽENA RUKA

Ne okreći glavu od nevoljnika,
Ni kada su tvoje ruke prazne.
Često i prazna ispružena ruka
Nekome kao spasenje stigne,
Ako mu pomogne da se iz ponora
Otrgne i na vlastite noge digne.

ČUVAJ ME

Bože moj, osjećam da si danonoćno uz mene,
Na svakoj postaji svog križnog puta,
Osjećam Te, u duši i venama,
Suzi, boli, radosti, u salvama smijeha.
Molim Te, ostani sa mnom, čuvaj me i prati
Da ne padnem u zagrljaj okova i grijeha.

GOLUBICA

Ti si moja maslinova grana,
golubica, mač i oganj ljuti,
treptaj duše i otkucaj srca,
snovi usnuli sa smirajem dana
i poljupci u svitanja rana.

Kad sam bio na rubu ponora
i lebdio među zvijezdama,
bila si sa mnom,
da mi tuga postane što manja,
a da sreća postane još veća.

Prisegao sam na oltaru za te,
do vječnosti u zlu i u dobru.
najljepše sam pjesme posvetio tebi,
samo zato što bez tebe ni ja
to što jesam – nikad bio ne bi’.

NOVI DAN

Danas ne tražim ništa.
Želim samo na trenutak zastati
I od srca Ti zahvaliti,
Što si me još jednim danom
Odlučio razveseliti i nagraditi.

KAD SU ME SUSTITZALE NEVOLJE

Svaki put kad su me u životu
Sustizale nevolje i tuge,
Smogao sam snage odlučno im reći,
Nemam za vas vremena.
Žurim u zagrljaj ljubavi i sreći.

OSTANI ČOVJEK

Kada ti božanski pjev ptica,
Otvori snene oči koje mirisom rose
Umiju prve zrake novog dana,
Slijedi tragove svojih vrlina
I ne obaziri se na jauk nevolja i mana.

Potrudi se da ti životna staza bude
Prepoznatljiva i što uočljivija i duža.
Od života uzmi samo ono što ti pripada
Koračaj smjelo i ne žuri.
Ostani čovjek u moru ljudi.

Kad ti se budu rugali i podmetali
I kad ti pokušaju na put stati,
Zbog ljepših snova i sutrašnjeg dana
I u zvjerinjaku moraš čovjek ostati.

Ostani čovjek i kad posumnjaš u život
I u svijet koji se svakodnevno mijenja.
Budi to što jesi zbog drugih i sebe,
Zbog Stvoritelja koji te utjelovio
I očekuje čovjeka od tebe.