Programom Matoš i francuska kultura u Francuskom institutu u Zagrebu završeni su ovogodišnji, jubilarni 10. Dani Antuna Gustava Matoša, koji su od 13. svibnja do 13. lipnja 2026. održani u Trnavi, Plavni, Tovarniku, Beogradu i Zagrebu s više od pedeset sudionika i sudionica.
Prije početka programa u Francuskom institutu, v.d. ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Josip Bako i dopredsjednik DHK Mirko Ćurić položili su vijence na obiteljsku grobnicu Antuna Gustava Matoša na Mirogoju.
Uvodne riječi na programu u Francuskom institutu uputila je Jeanne de Wendel, ravnateljica Francuskog instituta u Hrvatskoj i savjetnica za suradnju i kulturnu djelatnost Francuskog veleposlanstva. Naglasila je zadovoljstvo što se ovakav program odvija u njihovoj ustanovi, koju raduju projekti hrvatsko-francuske kulturne suradnje, pogotovo vrijedni kao što su Dani Antuna Gustava Matoša. Potom su predstavljena dva izdanja objavljena u sklopu Matoševih dana: Antun Gustav Matoš – Putovanja i dojmovi ( 2025.) i Antun Gustav Matoš: Kultura i ljudi. Knjige su predstavili Mirko Ćurić i Matija Štahan, koji je naglasio Matoševo mjesto u modernoj hrvatskoj književnosti i kulturi uopće. „Nacionalizam i internacionalnost nisu kontradiktorni pojmovi u umjetnosti, kao što pokadšto nisu ni u politici“, pisao je Matoš, ne vidjevši nikakvo proturječje u prožimanju hrvatskoga nacionalnog osjećaja i snažnoga europejstva u kulturno-umjetničkom, pa i političkome smislu, rekao je među ostalim Matija Štahan.
Odabrane ulomke iz Matoševih eseja kao i Cesarićevu pjesmu Trubač sa Seine interpretirao je dramski umjetnik Darko Milas.
U sklopu programa dodijeljeno je i posebno priznanje mladoj autorici Eriki Erjavec za priču Tihi pisac, koja pohađa istu, Gornjogradsku gimnaziju kao nekada Antun Gustav Matoš. Obrazloženje koje je napisala Paula Rem, pročitao je Mirko Ćurić: „Priča mlade autorice Erike Erjavec napunjena je vrlo zrelim osjećajima i razmišljanjima te je stoga izabrana primiti Poticajnu nagradu za mladog autora. Priča ima gotičko-darkerski ton, blizak Matoševom stilu. Naime poznato je kako se Matoš divio prozi i poeziji Edgara Allana Poea, koji mu je bio jednim od književnih uzora. Priča Tihi pisac naslanja se na ovaj, manje eksplicitan aspekt Matoševog pisma, koji svjedoči dobrom poznavanju obrađenog književnog predloška. Priča nije naslonjena sadržajno na neki od poznatijih Matoševih radova, ali ton i forma priče usklađene su s njegovim opusom (…)
Priča na tematskoj razini prikazuje bolničke dane A. G. Matoša koji razvija tihu vezu s medicinskom sestrom, ne u smislu tajne romanse, nego odnosa u kojemu izostaje verbalna dimenzija. Njihova ljubav je bez riječi – jer tihi pisac u interakciju stupa samo pisanjem i averbalnom komunikacijom. Nemogućnost govorenja ne smeta nimalo pritom, dapače razmjena dubinskih osjećaja s bolničarkom ostaje nenarušena tom tišinom. Tekst ukazuje na snagu averbalnih aspekata komunikacije, kao i snažnu interpersonalnu povezanost između dvaju prividno nespojivih subjekata, pacijenta i medicinske sestre. Hijerarhija je srušena i ljubav prelazi sve granice, a pacijent dobiva nadu i motivaciju za liječenje.“
Nagradu je uručio v.d. ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Josip Bako, koji je pozdravio u ime svih suorganizatora ove manifestacije.
U drugom dijelu programa posvećenog francusko-hrvatskim gastronomskim i enološkim vezama predstavljen su dva projekta Srednje strukovne škola Antuna Horvata iz Đakova: Jelovnici pronađenog vremena, Srednje strukovne škole Antuna Horvata i Ugostiteljsko-turističke škole iz Osijeka, nadahnutog primjenom francuske visoke kuhinje na đakovačkom Nadbiskupskom dvoru početkom XX. stoljeća te projekt Đakovačka vina i francuska vinska tradicija, uz kušanje šampionske graševine i zlatne frankovke berba 2025. iz Vinograda Srednje strukovne škole A. Horvata u Trnavi.
U predstavljanju su nastavnici i nastavnice Ivan Išasegi, Marija Katilović, Nevenka Kokalović i Alen Marković te učenici brodske obrtničke-tehničke škole u zanimanju konobar.
Tri dana ranije, 10. lipnja 2026., dio programa ugostila je beogradska Fondacija Antun Gustav Matoš. Na samom početku večeri prisutnima su se obratili voditelj Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu Marin Piuković, načelnik Općine Tovarnik Anđelko Dobročinac i zamjenik veleposlanika Hrvatske u Srbiji Ivan Zeko-Pivač. Programu su nazočile i Marija Tikvicki, predsjednica hrvatskog poslovnog kluba, potom Karolina Bašić, ravnateljica Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ kao i predstavnici hrvatskih udruga kulture i Rimokatoličke crkve. Uime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata manifestaciji je nazočila zaposlenica Ksenija Ivanković Radak koja je ujedno bila i moderatorica programa.
U sklopu ove manifestacije redovito se objavljuju nove knjige. Ove godine to su: Antun Gustav Matoš kao nadahnuće 3, koja je rezultat novog natječaja za najbolju kratku priču inspiriranu Matošem te knjiga Matoševih eseja pod nazivom Kultura i ljudi. O dvama naslovima govorio je Mirko Ćurić, predsjednik Slavonsko-baranjsko-srijemskog Ogranka Društva hrvatskih književnika. Kako je ocijenjeno, knjige aktualiziraju Matoševo djelo i dovode ga u suvremeni kontekst, pokazujući kako ga treba iznova čitati. Znanstvena suradnica u Institutu za umetnost i književnost u Beogradu dr. sc. Iva Tešić govorila je o Matoševu značaju za srpsku književnost. Ulomke iz knjige Kultura i ljudi čitale su Kristina Markanović i Dubravka Tinodi a u glazbenom dijelu nastupio je violinist Andrej Kukuruzar. Predstavljeni su i likovni radovi djece koja pohađaju nastavu Hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u Beogradu inspirirani Matošem i njegovim djelom.
Fotografije: Miljenko Brezak/Hrvatska riječ/DHKSBS
