Ivanka Zdrilić rođena je u Zadru 18. 8. 1968., živi i radi u Zagrebu (Nacionalna i sveučilišna knjižnica). Završila je Gimnaziju Juraj Baraković u Zadru. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1994.), a u Osijeku knjižničarstvo (2005.). Radila je u Gradskoj knjižnici Zadar, Gradskoj knjižnici Benkovac, Osnovnoj školi Fran Krsto Frankopan i Srednjoj školi Hrvatski kralj Zvonimir (Krk); na poslovima lektorice hrvatskoga jezika u Poljskoj (1996/7.) i Mađarskoj (Institut slavenske filologije u Katowicama; Sveučilište Janus Pannonius u Pečuhu (1997.-2001.). Pjesme i stručne radove objavljuje u časopisima i zbornicima: Zbornik Stjepan Kranjčić, Zadarska smotra, Zbornik radova IV. Međunarodnog kroatističkog znanstvenog skupa u Pečuhu, Zbornik domoljubne poezije „Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabnju“, tjedniku Hrvatsko slovo. Objavila je osam zbirki pjesama: Raskrižja (2012.), Zavežljaj ljubavi (2014.), Blagost domu (2015.), Obrisi neba (2019.), Sjaj nebeske ceste (2021.), Sinovi vječnosti (2022.), Mirisi i tišine mora (2024.) i Luka snova (2026.).
Na 7. Susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva “Stjepan Kranjčić” nagrađena je za esej Izgorjet ću kao lojanica za hrvatski narod. Uvrštena je u zbirku ljubavne poezije Glagoljicom ispisana ljubav (2016.) koja sadrži djela 62 zadarska pjesnika.
Književnicu Nevenku Nekić osobito se dojmila pjesma Nikad škapulani vrednujući ju antologijskom. Pjesmu Nikad škapulani uglazbio je i izvodi glazbeni umjetnik Jadran Jeić (poveznica: https://youtu.be/uneVoGTb64k?si=FmDqR1Q1_0eZXMiF). Njezina pjesma Tisuću ljeta glagoljicom pisali poslužila je kao uvod na izložbi Hrvatska glagoljica posvećena pismu koje je na osobit način obilježilo hrvatsku kulturu i nacionalni identitet (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2018.; Litva – Villnius, Kaunas, Šiaulialju i Panevežysu 2019. godine). Prema njezinoj pjesmi Na pragu ljepote naslovljena je antologija na hrvatskom i njemačkom jeziku (An der Schwelle der Schönheit, Berlin 2020.) koja sadrži autore zadarskoga kruga.
IZBOR IZ DJELA
Cvijet lopoča
U tkanju života
ispleti stihove
vedrine i radosti.
Neka prostruji pjesma
venama bića.
I bit ćeš cvijet lopoča
na mirnim vodama rijeka
i bit ćeš kolijevka ljubavi
koja za smrt ne zna.
I bit ćeš beskraj
jer Ljubav ti je ime.
Nikad škapulani
Nikad škapulani gruba vrimena
nikad napijeni sriće
nikad postelja meka,
samo tvrda kora kruva
vridila je znoja, žulja.
Suza kane po zemlji i kamenu,
bolna suza materina
zakinute sriće
ka stinj sviće po buri.
Nikad pisma ne otkine muku,
nikad suza ne omekša.
Gledaj lipo kapi dobrote,
nedosanjan san čovika i žene.
Nikad škapulani gruba vrimena.
Snaga pradubina
Bijah duhom i srcem nazočna u Dvorani Posljednje večere
pred dragim Gostom ovijena u snazi pradubina,
dok me On učini malo manjom od anđela.
Vode Izvora prelijevaše se rukama mojim
i razlivene teku, teku. Smjerno ćutim:
Budi graditeljica sreće, ne udaljuj se od obala mojih,
vesla uvijek imaj u ruci, i svjetiljku prepunu ulja.
Budi nazočna sa mnom u svakom hodu,
i dok se spotičeš o kamen, dok pušu protivni vjetrovi,
dok ne vidiš gdje je stablo za naslonit glavu.
Sve sam učinio za tebe iz kruga nebesa,
budi nazočna u radosti djeteta, u kruhu okrjepe jer
Oblikovana sam još od vječnosti
Od iskona, prije nastanka zemlje.
U čudesnoj noći
Zvijezde prosule blagost i tišinu,
svjetlost kao vidik dnevni,
pastiri i stada otajstveno krenuli pravom
stazom ne znajuć za Janješce u štalici,
Djetešce raširilo ručice povrh tvrde slame.
Lice se zlatilo čudesnom milinom,
bistrina posipala svu nizinu.
Je li pokraj štalice raslo Sveto drvo
poput badnjaka na ognjištu Dalmacije,
hoće li ga naša duša zapamtiti
jer čekan je vjekovima i došao
da budemo voljeni i bliski.
Hoćemo li utopliti dlanove od Njegove
blizine, zacakliti pogled sjajem ljepote?
Hoćemo li se u čudesnoj noći
prignut u ljepoti pred svetim Kraljevićem?
Mirisi i tišine mora
Pjesma prepuna mirisa i tišina mora
potekla jutrom, prošetala ulicom,
na mostu se srela s dragim licima
ponijela dubine daljinama i beskrajem.
Pjesma prepuna snova i čežnje
zasjala suncem u letu ptice,
skrila se u dirljiva prostranstva zvijezda,
putuje slobodno od srca srcu
od prvog plača do odlaska u šutnji.
Tvorac je pjesmu ostavio na toplu kamenu
neka je pčele pronose livadama,
lastavice šumama. A galeb?
Galeb je pjesmom odletio u nepovrat.
Bonace i fortunali
Bonace i fortunali u meni
valjaju se poput izbačenih
školjki na žalu.
Topao i hladan dodir
uspomene zrenja,
pogled ište susret.
Nada je poražen ne biti
spoznaja je pobjeda.
Bonace i fortunali
na pijesku života.