Kraljić Zlatko

Kraljić Zlatko

Biografija

Zlatko Kraljić rođen je 1962.godine na sjeveru Hrvatske, u  Svetom Martinu na Muri, a živi i radi u Velenju, Slovenija. Slikar je i književnik, dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada na području književnosti i likovne umjetnosti. Na likovnom području  dobitnik je  „Zlate palete 2000“ najvišega priznanja „Javnega sklada za kulturne dejavnosti“ Republike Slovenije, prvih nagrada na poznatim Ex temporima: Šaleška dolina (2001.), Krško (1998.), otkupne nagrade i posebnog priznanja stručnog žirija na međunarodnom Ex temporu „Piran (2001.)“, prve nagrade za vedute grada uoči 50-godišnjice Velenja i dr. Izlagao na stotinjak zajedničkih izložbi i četrdesetak samostalnih. Njegova su  djela izabrana na najveću svjetsku izložbu akvarela Fabriano 2017 i Fabriano 2018. Ilustrirao je više knjiga. Piše na kajkavskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, slovački, poljski, mađarski i makedonski jezik. Zastupljen je u više antologija. Među literarnim nagradama ističu se nagrade za poeziju Plaketa Mihovil Pavlek Miškina koju dodjeljuje Hrvatski sabor kulture, prva nagrada Stjepan Kranjčić za hrvatsku duhovnu prozu ( Križevci, 2015.), treća nagrada Stjepan Kranjčić za hrvatsku duhovnu poeziju (Križevci, 2014.), prva nagrada za hrvatsku suvremenu poeziju Senje i meteori (Varaždin, 2015.), prva nagrada za duhovnu poeziju (Ludbreg 2016)., prva nagrada na europskom facebook pjesničkom festivalu Salon knjige Novi Sad i dr. Laureat na Međunarodnom književnom festivalu P. Ž. Živković u Zenici. Dobitnik je Zlatnoga priznanja Javnoga sklada za kulturu Republike Slovenije četiri godine za redom. Direktor je Zavoda za umjetnost i kulturo Murakon i ustanovitelj i odgovorni urednik Međunarodnog festivala suvremene poezije Murakon koji okuplja najveća pjesnička imena. Izdao je sedam pjesničkih zbirki, roman Upornik i napisao nekoliko dramskih tekstova. Njegova pjesma „Where is my home, angel“ izabrana je za naslovnicu najvećeg svjetskog portala za poeziju All Poetry. Suradnik je „Časopisa za umetnost in dialog kultur“ Provinca international. Objavljuje u literarnim revijama i zbornicima u Sloveniji i inozemstvu.

Bibliografija

COMPERNIJE – zbirka poezije, kajkavski jezik, vlastita naklada, Velenje 2001.,

ZA KONEC PRITISNI KONEC – zbirka poezije i proze, kajkavski, hrvatski i slovenski jezik, Šaleško literarno društvo Hotenja, Velenje 2012.,

KRALJI SMETIŠČ – zbirka poezije, slovenski jezik, Banatski kulturni centar i Zavod za kulturu in umetnost Rezman, 2015.,

GLOBALIZACIJA PENETRACIJA – zbirka poezije, slovenski jezik, Banatski kulturni centar i Zavod za kulturu in umetnost Rezman, 2015.,

VOLČJA TOLPA – zbirka poezije, slovenski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2015.,

ACHTUNG AUSCHWITZ – zbirka poezije, slovenski, poljski, engleski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2017.,

PIKNIK NA MURI – zbirka poezije, hrvatski jezik, Banatski kulturni centar, 2018.,

UPORNIK – roman, slovenski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2018.

Zajednička zbirka

FROM LANGUAGE TO LANGUAGE –  ALJOŠA CURAVIĆ, STANISLAVA CHROBAKOVA, ZLATKO KRALJIĆ, KINGSLEY ANAZOR MADUEKE – zbirka poezije, engleski jezik, zbirka izdana povodom svjetskog skupa književnika, 100 godišnjica prvog svjetskog rata, PEN Slovenija, 2014

Dramski tekstovi – izvedeni, kajkavski jezik

FEJST BUK – KAM-Prelog, 2015.,

ČARLI I JULIJA – KAM-Prelog, 2016.,

ACHTUNG AUSCHWITZ – KAM-Prelog, 2017.,

MURSKA REPUBLIKA – KAM-Prelog, 2018.,

VUKOJEBINA, ALI NAJLJEPŠA – KAM-Prelog, 2019.

Izbori iz djela

zavrni vrat

(achtung auschwitz)

                                         

crtam osmijeh

u desnom džepu nosim bojice, da si ponekad nacrtam osmijeh

da nekako normalno prodam svoju pognutu sliku

u zapletenom svijetu američkih blistavih zuba

u lijevom džepu nosim žiletice, moje male prijateljice

samoobranu pred sobom, jer sam nekada nasilan

pjesnički stroj, nekada noj, koji glavu uvlači

u pivske flaše

glavom razbijam zid i zid se ne predaje

polja repice polegla od prevelike doze gnojiva

PAPUSZA kroz cjevčicu fi šesnaest ispušta svoje stihove

bježi, bježi daleko, ne osvrći se …o moj OČE, crni moj OČE…

šparovi crnokošuljaši, s oznakama na reveru ŠŠ  dovezli su novi teret

očišćenih, čistokrvnih slovenskih pilića…pred ulaz

pred ulazom, jedne jeseni, ne sjećam se točno kojega ljeta

došao je  kamion, trotonski sa SS licencom, u devet ujutro

zajedno s crnim suradnicima natovarili smo sanduke s leševima

šparovi crnokošuljaši istovarivali sanduke s pilećim leševima

u tom trenutku začuli smo dječji plač

u tom trenutku začuli smo pileći plač

instinktivno odskočili

i mi smo instinktivno odskočili

dignuli  poklopac

i mi smo dignuli poklopac

ispalo je malo romsko dijete

ispao je mali slovenski pilić

imao je napad grčeva

i pilić je imao napad grčeva

nožem sam odrezao uže koje mu je još uvijek visjelo oko vrata

piliću smo dali umjetno disanje

došao je SZTAJNBERG, poslovođa groblja

došao je šparov poslovođa FRANCI

rekao je, zavrni vrat

rekao je, zavrni vrat

crtam osmijeh

i nikako mi ne uspijeva

 

kada papusza zapjeva

 

u svjetlosti sam rođen

i svjetlost me je nosila kroz mladost

mazala duginim bojama, onda sam tek postao lijep

nosila je drugu djecu

koja nisu mogla oprati svoje boje

(sve su boje bile akrilnoga industrijskog izvora)

papusza je pjevala o svjetlosti rijeke

o karavanama koje putuju i nikada ne stignu na cilj

(karavane su kratko predahnule u umobolnicama)

na kotaču je svjetlost imala izmjenični efekt

u auschwitzu je bio jednosmjeran

i nastala je dvostruko omeđena država romistan

(ja manucha, čovjek-čovjek)

kroz bodljikave žice igra svjetlosti

kao i na mojim murskim gmajnama

(papusza je u svjetlosti recitirala)

u svjetlosti sam rođen

obojan slikarskim bojama

trećega razreda ljubljanske umjetničke akademije

kao vitraž se šepirim, na uličnoj rasprodaji

tko će me kupiti, u zemljane zidove ugraditi

i  ljubiti još pedeset godina

(svjetlost je putovala u papuszine pjesme)

vrti se ciganski kotač i svjetlost treperi

istina je, pogledajte nebo

u nazubljenim auschwitzskim žicama

svjetlost najljepše spektrira

papusza vrišti – Svjetlost je u rijeci

drugi govore –  romanistan

ja vrištim

srce je treba

 

 

alergija

 

imam sve vrste alergija

alergiju na maštu, sugestiju

na ilirski preporod, prehladu, novi rod

na ljudstvo potrošača, vreću-šetača

blistavih reklama, sramim se

alergiju na oseke duha, globalističkog napuha

newkapitalizma, novodobnoga ludizma

prepametnih doktora koji žive

u zatvorenom svijetu bijelih smrdljivih šatora

analitičara, medija, glupističkih lobija

alergiju na bređu crkvu, na isusa u jahti

ili u novom bemweju, župnike, koji blagoslivljaju

zahrđali lim

na paučine u našim srcima

vjetrove političara

alergiju na veličine, narodne manjine

na sve umjetnike, koje pomažu strine

na sipine sranja, koje gomilaju

trgovački centri

alergiju svesvemirsku, debelu gospodsku

na antitalente koji sviraju instrumente

alergiju na ubod pčele

toga se najviše bojim

zbog tableta claritin

u svom ludističkom svijetu

samo tako savršeno

živim

 

 

madueke

 

moja je kuća dva puta dva metra

iz prešanoga kartona oblikovana

lako pronađenog

u kontejneru trgovačkog centra

ja sam mladi madueke i već imam

svoju kuću

ja sam mladi madueke i već imam

majicu s velikim natpisom coca-cola

ja sam mladi madueke i imam

tenisice nike

ja sam mladi madueke i imam

na limenom krovu satelitsku antenu

i imam crno-bijeli televizor dijagonale trideset i dva

ja sam bogati mladi nigerijac

budućnost ove države

nada

moj je posao recikliranje elektronskog otpada

iz stare, prljave europe

kažu da smo novodobni cigani, smetlari

ja kažem, ja mladi madueke, da ću imati

za pola godine novi mobitel marke nokia

i onda ću razgovarati sa drugim mladim maduekijima

i ne znam gdje će nam biti kraj

možda ću proširiti kuću

za moguću mladu madueke

i osmijeh joj neće silaziti s lica

zbog moje prodornosti

i bogatstva

 

 

gdje je moj dom, anđele

 

korijenje su mi izrovali, usidrene u murskim jarcima

pomnožili, klonirali, katapultirali me, europskim i neuropskim

državama za sitniš prodali, presadili, rasadili, raščetvorili, pognojili

ljepotu mi na četiri dijela razdijelili

(kasnije sam bio uskraćen i savršenstva)

strogočuvanim kombijima razvozili, kod termoelektrane zasadili

(da recikliram sumpor i drob)

nikada zalijevali

(ovisnik sam o kiselim kišama koje me grickaju)

kramp i lopatu su mi u ruke gurnuli da se sam okopavam

korijenje su mi izrovali

u oči mi crni pogled montirali, kao mjerača zagađenog zraka zaposlili

pokusnog kunića, kušača vode u centru za mjerenje bakterija

kao biološki čistač preradili, elektranu na vjetar, putokaz u rudnik

turističke centre, kao virus na otpadu zasadili, prodavača karata za

umjetničke performanse, ronioca u smrdljivom jezeru, policajca na

demonstracijama, vratara kod crkvenih ulaza, amaterskog govornika,

rezervnog gradonačelnika, hvatača granitnih kocki, seljaka u visokim

čizmama, prijatelja i mesara životinja, prodavača u sparu

 

za sitniš su me presadili, raščetvorili

i bojim se svakoga jačega vjetra

da me ne iščupa

i samelje

 

tam de kraj je pauta

 

šteu bi na muri ležati

ležati, zvejzde gledati

med trstikom vijati

mlojne grabe pregledati

povohati

store vrbe povohati, podragati

šteu bi na sredini mure ležati

v nojlepši črni oblejki

trčkaj za društvo biti

skupa drevja brojiti

i pustiti da me lejna nese

dauko, dauko, oči zaprejti

jemput zdehnuti

globoko zaspati

i oditi