Garvanović-Porobija Đurđica

Đurđica Garvanović-Porobija rođena je u Vinkovcima. Nakon gimnazijskog obrazovanja u Varaždinu upisala je studij Jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1982. godine stekla diplomu profesora hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti i kasnije 1988. i akademski naziv magistra društveno-humanističkih znanosti u području filologije, u književnosti. Godine 2012. na istom je fakultetu stekla i naziv doktorice filologije kod mentora prof. dr. sc. Krešimira Bagića. Najveći je dio svog radnog vijeka radila kao profesorica Hrvatskog jezika i ravnateljica u srednjoj školi. Član je Varaždinskog književnog društva i Matice hrvatske. Objavljuje stručne i znanstvene radove u području filologije: književne kritike, analize i stilističke studije.

Književni radovi:

Grad i antigrad, zbirka poezije u prozi s diskurzivnim obilježjima. Zagreb, 2026.

Pjesme s Lahna, zbirka poezije. Varaždin, 2024.

Mir u nemiru, zbirka duhovne poezije s J. Šipec. Zagreb, 2023.

Koncert za voćnjak, zbirka poezije. Varaždin,  2020.

Ljubav je mila kao ljubičica, e-zbirka poezije, Zagreb 2020.

Fatamorgana, pjesnička  zbirka u suautorstvu s troje varaždinskih pjesnika. Varaždin, 2017.

Objave u časopisima i zbornicima:

Đurđica Garvanović-Porobija objavila je poeziju i prozu u zbornicima Varaždinskog književnog društva, te u sljedećim časopisima:

Vijenac, godište XXXIV, broj 835, 12. ožujka 2026.

Časopis Forum HAZU, br. 7-9, 2025.

Riječi (3-4, 2024.)

Kolo (1, 2023.)

Pjesme u prijevodu na slovenski jezik u online reviji Locutio: http://locutio.si/avtorji.php?ID=1661.,

Akademia Art, 6. 07. 2020.

Na portalu Hrvatski glas Berlin, https://hrvatskiglas-berlin.eu/?s=Đurđica+Garvanović-Porobija

Pjesme u prijevodu na engleski jezik na portalu My Poetic Side i drugdje.

Nagrade:

Prvo mjesto za poeziju na književnom natječaju „Senje i meteori“ 2015. i 2021. godine u Varaždinu.

Organizacija Pjesničke škole u prirodi

Organizirala je Pjesničku školu u prirodi i provela je od 2018. do 2024. godine u suradnji s K. Bagićem, D. Šalatom, L. Derkač i E. Kovač radi besplatne stručne i humane potpore pjesnicima te priredila i uredila u suradnji s pjesnikom Ernestom Fišerom četiri zbornika pjesama s motivima iz prirode u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu: Proljetos su mi procvale zjenice (2019), U moru pjesama dobar vjetar lovim (2020), Divljaju godišnja doba (2023) i Mudra je voda (2024).

Bibliografija stručnih i znanstvenih radova:

2026. Novi svjetovi i stari putovi. Prikaz zbirke pjesama Zmajevo cvijeće Darije Žilić. Stilistika 4. 5. 2026.

2026. Premoć ljubavi / Davor Šalat. Kritika zbirke pjesama Žena koja odgađa smrt. Stav, 25. travnja 2026.

2026. Obzori spoznaje i stila / Lada Žigo Španić. Kritika o knjizi Život među koricama. Stav, 15. travnja 2026.

2026. Rajska vedrina u zemaljskoj tmini. Ogled o pjesmama u trima zbirkama Josipa Buturca. Kolo 2026/1.

2025. Poetska istina i filozofija vremena. Prikaz zbirke Poziv na putovanje Zorke Jekić. Riječi. 3-4/2025.

2025. Moć nemoćnih u destruktivnom svijetu. Prikaz zbirke Običan dan u purgatoriju Ivana Koprića. Stav. 15. studenoga 2025. 

2025. Poetskom imaginacijom protiv katastrofa. Prikaz zbirke Oko-kolodvor Lane Derkač. Stav. 30. 09. 2025.

2025. U blistavu zagrljaju neba i zemlje. Prikaz zbirke Azil za nebeska tijela Lane Derkač. Stilistika, 15. 10. 2025.

2025.  Iskustvo huije / Emilija Kovač, Stav, 2. 05. 2025.

2025.  Artizam i šok. Prikaz pjesničke zbirke Crvene izohipse rata (2024) Ivana Koprića (Zagreb: TIM press). Stilistika 

2024. Pripajanje zemaljskih krajeva s nebeskom vedrinom. Prikaz pjesničke zbirke Karanfilke (2024) Josipa Buturca.Kolo 4/2024.

2024. Je li stil i dalje „čovjek sam“? Stil UI pjesama o oblaku i smrti. Croatica  et Slavica Iadertina,  XX/II. (2024)

2024. Od biblizama do poetskoga univerzuma. Croatica. Zagreb:  XLVII (2023). 67: 187-246.

2024. Od bajke do antibajke i natrag (Ana Horvat, Oproštajnice). Tema. Godina  XIX. 4-5-6. kolovoz do prosinac 2023.

2024. Suvremeni literarni i kulturološki stilističar (Krešimir Bagić, Figure  i stilovi, MeandarMedia. Zagreb. 2023.)  Republika 1-2, 2024.

2023. Recenzija knjige Krešimira Bagića Figure i stilovi. Meandar: Zagreb.

2023. Od paralele do strategije eufemizacije smrti. Prikaz zbirke I. Koprića Lekcije iz botanike. Stilistika

2023. U sjeni znanih hrvatskih pjesnika. Ogled uz Slavujice Josipa Buturca. Kolo 3/2023.

2023. Oporučno pismo Ane Horvat. Ogled uz memoarsku prozu Lovorvišnja. Kolo 3/2023.

2022. Poetski prkos prema uljepšavanju jezika i svijeta. Prikaz zbirke Opseg kože Antonije Vlahović. Stilistika

2021. „Od ponora šutnje do slikopisnih igara“. Zapisi uz zbirku pjesama Krešimira Bagića Ponornice. Kolo 4/2021.

2021. Poetskom imaginacijom do mirenja sa smrtnošću. Prikaz zbirke Lane Derkač Hotel za mrtve. VBZ: Zagreb 2021. Stilistika

2020. Retoričko-stilistička analiza govora apostola Pavla pred kraljem  Agripom, Govor, GOVOR 37 (2020), Retoričko‐stilistička analiza govora apostola Pavla pred kraljem Agripom (srce.hr) i https://doi.org/10.22210/govor.2020.37.03

2018: Krunoslav Pranjić, Izabrani stilistički spisi. Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. (priredila ĐGP) Krunoslav_Pranjic_Izabrani_stilisticki_spisi.pdf (stilistika.org)

2017: Dugovječnost „Srebrne ceste”Gustava Krkleca. Kolo, 3/2017.           

2017: Svijet u amfori. Sedam eseja o poeziji Krešimira Bagića. Disput: Zagreb. (znanstvena knjiga)     

2015. Od sporadičnih interdisciplinarnih iktusa do interdisciplinarna fleksibilno-inkluzivna modela. U Svijet stila, stanja stilistike.Zagreb: stilistika.org.                                                                                                

 2015. Opis/upis subjekta u poetskom diskurzu Bagićeve zbirke pjesama U polutami predgrađa. Zadarski filološki dani V, zbornik   radova.  Sveučilište u Zadru: Zadar. Str. 333-353.    

 2014: Veliki meštar sviju biblizama. Miroslav Krleža i Biblija. Zagreb – Sarajevo: Synopsis. (knjiga, tiskana doktorska disertacija)

2014: Geneza i simbolska funkcija ženskih likova u Krležinoj  drami  Gospoda Glembajevi prema biblijskim uzorcima, Biblija i  književnost,  zbornik radova, Rijeka i Zagreb: MH – Ogranak u Rijeci i FF u Zagrebu.

2014: A. G. Matoš u poetskim referencijama Karla Hӓuslera i Krešimira Bagića, Kolo, 3/2014, Zagreb: MH.

2014: Međuideologijski dijalog u romanesknom diskurzu Miroslava Krleže, Kolo, 1/2014. Zagreb: MH.

2013: Lakoćom Jezika za svaku udaljenost do poetskog svijeta izgubljenog i ponovo stečenog raja. Riječi, 1-3/2013. Sisak: MH.

2013: Kriza i eshatološki motivi u starohrvatskoj pjesmi Svit se končaBiblijski pogledi,

21/1-2.

2012: Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskurzu Miroslava Krleže, doktorska disertacija, rkp. Uključena u projekt Figure i diskurzi (130-1300749-0751), voditelj:  Krešimir Bagić.

2012: Disperzija i stilska funkcija biblizama u Krležinoj drami Adam i EvaBiblijski pogledi, 20/1-2. 

2009: Koegzistentne razine značenja u Marijinu Magnificatu, Kairos,  2/2009, Zagreb: Biblijski institut.

1994: Biblijska poetska trilogija, Biblijski pogledi, II/1, 1994.

1993: Biblija kao živa i neliturgijska književnost, Biblijski pogledi,  I/1, 1993.

IZBOR IZ DJELA

LJETNA OLUJA

Teški se oblaci se ne nadvijaju
Oni hodaju lisičjim korakom
Puze kao neprijateljski vojnici
Po tlu
Nadiru prijete voćnjaku
Tamni su kao tinta
Crveni bi odsjaj mogao značiti
da su gradonosni
Ispred njih vihor i vjetar snažan
savija voćke do tla
Voćke se bore tehnikom
điu đicu majstora
opiru se neopiranjem
Odolijevaju nadljudskom voljom
Kose im vijore u zraku
kao lunaticima
Kad im oluja zaprijeti i gromom zada
smrtonosan udarac
one se cijepaju poput papira
Voćke i jesu od papira
Raskole se nadvoje
i njihovo se srce utopi u pljusku
tuči što uništava plodove

Tako je preminula i naša višnja
podašna i blaga
Godinama je darivala plodove
na naš stol
a sada leži na tlu
kao čovjek postradao na autocesti
Grane su s plodovima polegle
Možeš se najposlije domoći i onih
na vrhu
Ha, najposlije potpuno je osvojiva!
A ipak – jeza
Nije normalno da stablo leži na tlu
u vodoravnu položaju
Stablo treba stajati okomito
gledati u visinu
baš kao i mi
(Iz zbirke Koncert za voćnjak, 2020.)

U TEBI, BOŽE

U Tebi je svaki moj dan, i mjesec i godina,
počivaju u Tebi spokojno i ne brinu za sutra.
Ja ne znam što me sve čeka u zasjedi –
možda mračne večeri i još mračnija jutra,
i ne znam hoću li doživjeti stotu,
ili će mi žalosni vjetri otpjevat već skoro
posmrtnu notu,
i koliko još potresa i bujica će me snaći
i bijesnih orkana i gorkog podsmijeha i ruga,
I koliko ću još prebroditi tuga,
ali zasigurno znam jedno:
U Tebi je svaki moj dan, i mjesec i godina,
u Tebi su, i smiješe se vedro,
jer tu ili tamo, već sad ili onda, Ti ćeš biti
sa mnom
i Tebe ću imati za druga.
I bit ću sve manje ovdje i sve više tamo,
sve manje sama i sve više s Tobom,
i s onima što čeznuli su za nebeskim domom
ostavivši stvari, i gozbe i blago –
sve što im na Zemlji bi drago –
i utekli su Tebi.

Kad se mrki oblaci budu sručili na ovaj svijet,
Kad budu vikali Mrak! i Tama! svi,
ja ću biti ozarena,
jer obasjat ćeš me, zasinut me Ti.

(Iz zbirke Mir u nemiru, 2023.)

MREŠKANJE
Zašto se mreška rijeka?
Zbog briga
i zbog starosnih bora,
zbog umora što nabiru joj čelo.
Brine se rijeka zbog klimatskih mijena
i zbog šaputanja autohtonih riba kojih je sve manje.

Zašto se mreška rijeka?
Zbog pokušaja da progovori
s onima koji govore jezikom rijeka.
Ona pomiče svoje usne na površini,
Štoviše s vremena na vrijeme i zapjeva
kao riječna sirena,
kao djevojka iz bajke o ljubavi koja gasne.

Zašto se mreška rijeka?
Zbog plesa s lahorom,
zbog zagrljaja s povjetarcem.
Zbog želje da se mijenja kao oblak
njihan vjetrom u pjesmi Cesarićevoj.
Rijeka s povjetarcem i suncem
vibrira i slavi život.
Raduju se liske i zagnjuruju duboko.

Zašto se rijeka mreška?
Da se umreži i nađe signal,
da uhvati u svoju mrešku
osjetljivo oko promatrača
što ga još nije zahvatila
poetska mrena.

(Iz zbirke Pjesme s Lahna, 2024.)

KAD VALOVI ZADARSKOG MORA ZABRUJE
U sutonu otpozdravljajući suncu-zlatu što milostivo usteže svoju dnevnu žestinu, svoju jarost i žar, čuješ bruj valovlja s morskih orgulja, s bijelih kamenih dirki pod modrim prstima velikog maestra. Slušaš tajne iz dubina, iz morskih brazda, iz brazda uma i zaumlja, auditivne slike nečujna podmorja, drhtaje morskih trava u dijalogu, njihov zagrljaj hvataljkama i izdancima, suptilne poljupce prvih i posljednjih ljubavi, sitan plač i cviljenje školjki dok suzama iznjedruju biserje.

Čuješ i ustajali krik potonulih brodova i zahrđanih lađa bez snova kao kad ti potonu sve lađe, tužbalicu progutanih jata riba i barokni plač za svijetom, za Zemljom koja guta svoju djecu, za ostarjelom majkom Geom, osioni pljusak perajama morskih grdosija, njihovu smrtonosnu igru s krhkima. I uza sve čuješ i pjesmu raspoloženih dupina, poruku mira bezumnom ljudskome rodu.

Čuješ pokret peraja male Andersenove sirene. Čuješ njezin ples ljubavi spremne na vječno potonuće i sam si spreman preobličiti se zajedno s njom u pjenu, u bijele morske cvjetove.

(Iz zbirke Grad i antigrad, 2026.)