Preminuo je hrvatski književni kritičar, esejist, teološki pisac i prevoditelj, član Društva hrvatskih književnika Dragoo Šimundža (Bisko, 20. I. 1935 – Bisko, 13. V. 2026).
Bio je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Teologiju studirao u Pazinu i Zadru, za svećenika zaređen 1960. Diplomirao francuski i latinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1967.), doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1975). Uz pastoralne službe, bio je nastavnik, ravnatelj i pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji i predavač na Teološko-katehetskom institutu i Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu, piše Hrvatska enciklopedija.
Bio je urednik časopisa Crkva u svijetu (1969.–1992.), suurednik Marulićevih sabranih djela i pisac uvoda u Marulićeve etičke, teološke i filozofske tekstove (od 1984). Pisao je studije, kritike i eseje te književne crtice i publicističke priloge. Isticao se interdisciplinarnim pristupom (teologija, filozofija, znanost o književnosti) te se poglavito bavio dodirima vjere i kulture, društva i Crkve, znanosti i teologije, kao i vjerskim motivima u književnosti.
Glavna djela: Etički problemi u književnom djelu Alberta Camusa (1972.), Čovjek, društvo i Crkva (1979.), Problem Boga u suvremenoj književnosti (1983.), Francuska književnost u »Viencu« (1993.), Ljudske vrijednosti i kršćansko poslanje (1995.), Bog u djelima hrvatskih pisaca: vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, I–II (2004.–2005).